5.JOŠ UVIJEK SI TU?

1.5K 106 11
                                    



Promatram ga krajičkom svog plavog oka,spuštajući tanjur na drveni šank.Piletina koju sam skuvala izgledala je divno na tanjuru,kao i salata koja je išla uz nju.Bilo mi je čudno jesti a ne ponuditi muškarca koji je sjedio na kauču u mojoj dnevnoj sobi.Muškarcu pod imenom Callvin Trey.

''Želiš li mi se pridružiti'' upitam zbunjeno,imajući na umu da će me vjerovatno odbiti.

''Bila bi mi čast'' naceri se te me iznenadi svojim odgovorom.

Večeram sa Callvinom Treyem.

Smjestio se tik pored mene na jednu od šankerskih stolica.

Mrljala sam zbunjeno po tanjuru sa svojom viljuškom,željna započeti bilo kakvu vrstu konverzacije.

''Kako je vaša majka'' bubnem,promatrajući ga ispod oka dok je proždrljivo jeo moje spremljeno jelo.

Zar mu se dopada?

Njegove sive oči susretnu moje.

''Oprostite'' odmahnem glavom.

''Nisam htjela zabadati nos'' odgurnem svoj tanjur od sebe.

''Smatram da bi trebali preći na ti'' podigne jednu od svojih uredno oblikovanih obrva u vis.

''Uredu'' ne želi mi reći.

Tišina se spusti oko nas.

''Operacija je prošla dobro,majka je trenutno kod kuće'' napokon progovori.

''Drago mi je'' osmjehnem se te zbunjeno promatram njegovu reakciju u pogledu.

Šta?

U čemu je problem?

Callvin spusti pogled na šank.

Dovraga!

Poklopila sam dlanom njegovu šaku!

April!

''Pospremiću ovo'' skočim sa stolice,žurno grabeći tanjure ispred nas.

''Pospremiću ovo'' skočim sa stolice,žurno grabeći tanjure ispred nas

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Njegove usne krenuše da se izvijaju u čudan i šaljiv osmijeh.

''Mogu li ti još nešto ponuditi'' gutam knedlu.

''Vodu,sok'' lupam gluposti.

Ponašam se zbunjeno i izgubljeno.Kao da trenutno nisam u svojoj vlastitoj kući. Callvin sjedi na mome kauču,sa nogama ispruženim na stolu.Zbunjeno ga promatram kako jede nešto iz bijele porculanske zdjele.

''Ne,hvala ti'' reče nonšalantno.

''Pridruži mi se'' potapša kauč na kojem je sjedio.

Osmjehnem se te skrenem pogled u stranu.

Zbunjeno mu se pridružim na sofi.

''Koliko ti je godina'' uperi svoje sive oči u mene.

''Umm...dvadeset i četiri''.

U NJIHOVIM OČIMA (ZAVRŠENA) 🌙Where stories live. Discover now