31.LAGAO SAM TE

811 44 13
                                    



Ako sam se ikada zapitala kako zvuči mačka koja se tjera,sad sam znala. Zvukovi,mjaukanje,cvilež,jauci,počeli su prije nekih sat vremena i samo su se pogoršavali sve dok seksualno frustrirana životinja nije praktično počela vrištati,dolje pod prozorom moje spavaće sobe.

Tačno sam mogla znati kako joj je.

Hvala ti,živote što si mi dao jasnu metaforu onoga što sam sama osjećala.

Iz svoje vlastite glave uporno sam tjerala poljubac koji je Callvin spustio na moje usne. Ali bilo je nemoguće i doista naporno jer u ovom trenutku nisam znala gdje i kamo da krenem sa svojim vlastitim sada već premorenim životom. Uz dubok uzdah prevalila sam se na trbuh,naslijepo pipajući za jastukom ne bi li prigušila svoje glupe suze. Ili kako bi samu sebe ugušila. Nisam još odlučila.

Već su prošla tri sata od kako smo se vratili kući od Callvinovih roditelja. I sve to je propratila samo pusta i prokleta tišina,koja mi je već došla glave.

Bila sam u totalnoj komi,bacakajući se po krevetu i okrećući se od kako sam spustila svoje umorno tijelo na mekanu postelju,zureći u plafon kao da zapravo on čuva tajnu rješenja mojih svih problema.

Nije li ovo što sam zapravo željela?

Izlasci?

Društveni život?

Provod?

Izlazak iz ove ogromne kuće koja me je godinama čuvala?

Pa u čemu je onda problem?

Činjenica da je prsten Callvinove majke zapravo u ovom trenutku bio kod mene,iz momenta u momenat me je sve više izluđivala. Kao i istina da me je Callvin sa obožavanjem promatrao tokom cijele naše večere. Ali umjesto toga,moj mozak istog trena skrene na drugu stranu.

Ispred očiju mi se pojavi Markov vragolasti osmijeh,te izraz njegovog lica kada bih prstima prešla preko njegovog nagog tijela. Njegov širok osmijeh,zelene oči i jamica koja mu je ukrasivala smijeh u svakom mogućem obliku.

Iživcirana,prevalila sam se ponovo na leđa te nogom odbacila prekrivač sa sebe. Bio je mart. Lagani snijeg padao je cijelog dana,a ja sam se znojila. Bilo je skoro dva sata ujutro,a ja sam budna i isfrustrirana.

Ali najteže od svega ovoga bilo je to što je Callvin i dalje drag prema meni,nježan i brižan,iako sam bila sigurna da zna kako se osjećam prema njemu. Bodri me,govori mi ono sve što sam trebala čuti,te nije nimalo navaljivao.

A Mark?

Sveca mu.

Tako je lijep.

Njegove ruke,njegove usne,njegovi poljubci. Kao da je godinama potiskivao želju za njima i onda ih tek na mojim usnama otpustio. Željala sam biti s njim,provesti noć sa njim. Pa da me čak i njegov postupak ne može odbaciti od njega samoga.

Ustanem sa kreveta trudeći se odagnati sve svoje misli,te pogledam kroz veliki prozor u svojoj sobi. Nebo je bilo tamno,ali srebrenosivo. Dok su krovovi svjetlucali od leda. Počela sam brojati ulične svjetiljke te računala koliko ih zapravo ima od autoputa pa do moje kuće.

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
U NJIHOVIM OČIMA (ZAVRŠENA) 🌙Where stories live. Discover now