Na putu do Beograda Nina je dobila SMS poruku od Alekse Bogdanovića.
Ta poruka nije bila ništa novo, oni su se družili i on joj je inače slao poruke.Zagledala se u telefon dok se prisećala trenutka kada ga je upoznala.
Taj subotnji izlazak je bio neka početna tačka. Iako se nisu nakon toga čuli, nedelju dana kasnije ponovo su se sreli, ali ovoga puta Nina je imala to prokletstvo da samo ona njega vidi. Bila je na nekom koncertu i znala je da će se i on pojaviti na njemu, ali ni slutila nije da će uspeti da ga prepozna u gomili ljudi.
Bio je na tribinama, a ona kod bine i danas joj nije jasno kako je uspela da ga primeti u tolikoj gomili i na tolikoj razdaljini.
Iskoristila je situaciju, slikala ga i poslala mu poruku. Tada je počelo njihovo dopisivanje i odmah sutradan su se zvanično upoznali.
Ujedno, to je bio dan kada je ona odlučila da okonča svoju postojeću vezu, jer je shvatila da se polako zaljubljuje u njega.
A on, nije znao šta bi pre.
I dok mu je ona kroz njihova viđanja jasno stavljala do znanja da joj se dopada, on je s vremena na vreme pokazivao simpatije, a onda se pravio lud.
Mrzela ga je zbog toga, ali tad je već bilo kasno, ušao joj je pod kožu, dovoljno duboko da ne može da se okrene i ode.Zaustavila je svoj tok misli kada je ponovo bacila pogled na telefon i pročitala:
Malena, gde ti to tako žuriš?
Zastala je i krenula da piše "Sada je vreme da i ja budem nekome podrška kao što si ti bio meni, kada mi je otac bio u bolnici" ali se predomislila i napisala "Idem za Beograd sa Milicom".
Pustila ga je u sve pore njenog života, upoznala ga sa Natašom i Milicom, pričala mu o Darku i nekim momcima. Bio je prisutan, toliko da zna sve koji su oko nje.
Osim svog imenjaka, Alekse Milovanovića.
Bez obzira koliko joj je Aleksa Bogdanović bio blizak nikada nije želela da mu pomene dečka zbog kog je, kad god bi ga srela, počela da plače. Nijedan od njih nije znao za te suze.
Kao dete je bila zaljubljena u svog tri godine mlađeg druga koji se zove Aleksa, a danas, zaljubljena je u svog tri godine starijeg druga koji se takođe zove Aleksa.
Iako se ovo čini kao neverovatna slučajnost, Nina je verovala da to nije slučajnost.
Jedan je bio tu da je nasmeje, a drugi bi je svojom pojavom, a da ni ne zna, rasplakao.Stigla joj je nova poruka.
Nisi mi rekla da ćeš ići. Koliko ostaješ tamo? 😁Bogdanović ju je svojom neodlučnošću ili možda odlučnošću koja je s vremena na vreme eskalirala i išla u nekom čudnom pravcu, terao da ga potisne.
Nije umela to.
Zato je i dozvolila da ih strasni poljupci koji su ih vodili odvedu u krevet. Prvi put su pravdali to sa "desilo se", drugi put su rekli da je greška, a posle trećeg puta su prestali da broje."Ostaću verovatno nekih 5 dana. Nego, kako si ti znao da ja žurim?" poslala je dok je "vraćala film" o njima.
Ponekad bi bila naivna poput deteta koje veruje da je igračka iz vrtića s kojom se po ceo dan u vrtiću igra njegova, a ponekad je bila svesna da je to samo "igračka" koju je pozajmila i da nikada neće biti njena.
Primetio sam te kad si uletela na šalter da kupiš kartu i taman kad sam hteo da te dozovem, pobegla si mi.
"E sad bar znaš kako je meni sa tobom." napisala je, ali se predomislila i taman kad je htela da obriše poruku, pritisnula je pogrešno dugme i poslala je.
YOU ARE READING
Slučajni (sa)putnici?
Mystery / ThrillerSlučajan pogled u autobusu, odvešće dvoje mladih poznanika u bajku kakvu nisu mogli ni da zamisle. Misterija jednog ubista, uticaće na njihove živote i zauvek ih promeniti. Hoće li njihova bajka imati srećan kraj?