DO POSLJEDNJEG METKA

28. DIO

DAVID

Iza nas su dugi dan i noć. Imao sam osjećaj da nas nikada neće pustiti iz policije iako mi se ni na trenutak nije činilo da sumnjaju u našu priču. Najviše nam je pomogla činjenica što su Miranda i Bae bili jako dobro poznati među ljudima po svojoj povezanosti i zato vjerojatno nitko nije ni pomislio da ga je upravo ona ubila. Naravno, ja sam izgledao kao savršeni krivac, ali tu je Mirandina riječ da nema šanse kako imam neke veze s tim, a njoj svi vjeruju. Vode se logikom kako ona prva želi da se krivac privede pravdi... po svemu sudeći, naša obmana je itekako uspjela. Razdvojili smo se tek ujutro kada je otišla obaviti papirologiju vezanu za nasljedstvo i spakirati kofere. Nakon ispitivanja se primirila i prestala s ronjenjem suza, ni sam više nisam siguran je li to bila gluma ili istina. A ni ne razmišljam više o tome, ta djevojka mi je prirasla k srcu bez obzira što je vrlo lako moguće da je izvrstan manipulator. Već danas odlazi odavdje, morao sam je doći ispratiti i pozdraviti se s njom.

„Baš smo opaki dvojac, nadam se da ćemo se još koji put sresti i zaigrati. Bilo bi šteta da je to-to za ovaj život.”

Govori mi dok prolazimo avionu, na licu joj je široki osmijeh kojemu se ne mogu načuditi. Ta djevojka je luda, do prije nekoliko sati je grcala u suzama.

„I ja mislim, ali ne bih volio ponovno sudjelovati u tako nečemu, barem ne u skorije vrijeme. Želim napokon živjeti u miru ako je to ikako moguće.”

Iskreno kažem nadajući se da će tako i biti, ali ne odbacujem mogućnost za naš ponovni susret. Štoviše, bilo bi mi drago.

„Želim ti da budeš sretan od sveg srca, Davide. Ako je itko zaslužio sreću, to si ti.”

Njene riječi učine da se automatski osjećam bolje. Nadam se da me Lena neće ubiti, ali osjećam neku vrstu bratsko-sestrinske povezanosti s njom. Ipak smo prošli dosta toga zadnjih dana i saznali smo puno stvari jedno o drugom.

„I ti isto, Miranda. Prava si vještica, nema šanse da ne budeš sretna.”

Izgovorim kroz smijeh te zastanemo kad dođemo do aviona i zagrlimo se. Mislim da me prvi put čvrsto grli jer je sretna, a ne zato što se boji.

„Imaš pravo, možda jesam vještica. Zato nemoj da se moram vraćati kako bih bacila neku opaku magiju na tebe jer nisi tamo gdje ti srce pripada. Nadam se da planiraš izgladiti odnos s Fabijanom.”

Kaže mi kada se odvojimo i uputi mi itekako strogi i ozbiljni pogled, čovjek bi pomislio da će me stvarno začarati ako ne učinim kako je rekla. Da barem mogu...

„Miranda... ne vjerujem da se to između nas može izgladiti, previše sam zasrao. Nemam obraza ni hrabrosti pojaviti mu se pred vratima i zatražiti oprost. To jednostavno nije pravedno.”

Duboko uzdahne negodujući na moje riječi i uperi prst u mene.

„Da se nisi usudio srati! Halo, čovječe, o kakvoj pravdi pričaš!? Nema pravde u tome da nisi sretan! I nemoj mi govoriti da nemaš hrabrosti, ne nakon onoga što smo izveli! A obraz... koga briga za obraz kad je ljubav u pitanju? Nemoj me živcirati!”

Jadan onaj tko je bude stvarno ženio, prokleto je zapovjednički nastrojena. Vjerojatno je u pravu, ali...

„On je zaslužio boljeg od mene.”

Cerekne se i jednom rukom mi prignječi obraze čineći da se praktički dodirnu iznutra.

„Na moju veliku žalost, mislim da ne postoji bolji od tebe. Ako mi te već tvoj voljeni frajer prije stigao upecati, nemoj da niste zajedno! Nemoj biti kreten, Davide... život je prekratak da bi jeo govna.”