DO POSLJEDNJEG METKA

4. DIO

KONDOR

„Gazda, posao je obavljen."

Obavijesti me Rale čim zakorači u prostoriju uz poprilično zadovoljan izraz lica. Ajde neka je nešto danas učinjeno kako treba!

„Jesi mu doveo adekvatnu medicinsku pomoć?"

Upitam ga nakon što stane pred mene jer znam koliko je bijesan, a ujedno i glup pa me ne bi čudilo da se napravi lud i ostavi klinca da umre. Očito sve trebam posebno naglasiti i pitati kako bih dobio ono što želim. Definitivno je vrijeme za promjenu osoblja, a ove budale ću sve pobacati u more.

„Jesam, Gazda, vjerujem da je već zakrpan i sređen."

Sumnjičavo ga pogledam, ali mu ipak odlučim vjerovati. Po drugi i uvjerljivo zadnji put. Sjebe li još nešto, ide kod svog prijatelja Maksa.

„S obzirom da ste danas traljaviji no obično, a i inače ste dosta traljavi, nadam se da si svjestan koliko ste sranja ostavili za sobom. Trebali ste mi dovesti onog mutavog, doveli ste mi njega i jednog još goreg. Auto ste vjerojatno ostavili nasred ceste bez da ste prekrili tragove i niste pregledali imaju li oružja pa mi je pištolj danas bio uperen u čelo, a Maksovo obrazloženje za to je tvoja ozlijeđena ruka. Zbog te nesposobnosti Maks je ostao bez glave, a ti na tankom ledu. Tako da, Rale moj, zajebeš li još nešto, ja ću ti iščupati obje ruke i pustit ću te da rikneš sam koprcajući se u mukama. Jesmo li se razumjeli?"

Po njegovom blijedom izrazu lica mogu zaključiti da smo se itekako razumjeli. Taman što zausti da će reći nešto, ja ga prekinem jer sam se sjetio još jedne bitne stvari.

„Plus, moram odlučiti što ću s tom dvojicom budala, a da ti budem iskren, Rale, mrzim odlučivati o nepredviđenim situacijama."

Izgovorim oštrim i otresitim tonom dajući mu do znanja koliko sam ljut zbog situacije koja je nestala samo zato što je on debil. Istina je da ne znam što učiniti s klincima i to me neopisivo nervira.

„Mislim da je jasno, Gazda. Roknite ih i svi sretni i zadovoljni."

Cinično se podsmjehnem njegovoj odvažnosti i neosporivoj dosjetljivosti. Nakon svega što je i nije učinio danas, on ima muda predlagati koga bih trebao ubiti. Komičan dečko.

„A šta kažeš na to da vas svu trojicu roknem? Ionako mi vas je preko kurca!"

Iziritirano se proderem, a on slegne ramenima uz sve tupavi izraz lica. Odlično, kao da se dobrovoljno javlja da umre.

„Oprostite što to govorim, Gazda, ali ne razumijem Vas. Zašto Vam je toliki problem ubiti dva bezvezna tinejdžera koji ionako ničemu ne služe?"

Genijalno, još ima muda da preispituje moje odluke!

„Rale, ti kurcu ne služiš pa si još živ! Nisi tu da razumiješ jer je tvoj posao da radiš što ti kažem! Ako ti kažem da mi dovedeš nekog klinca, ti bi ga trebao dovesti! Ako ti kažem da začepiš, ti bi trebao začepiti! Ma ako ti kažem da visiš na kurcu, Rale, ima da visiš, jebemu mater!"

Tek što sam se započeo histerično derati na njega, netko je pokucao na vrata.

„Uđi koji god kreten da si!"

Viknem i ustanem iz fotelje, a Rale se automatski odmakne dva-tri koraka. Vrata se otvore te ugledam Srkijevu blentavu glavu.

„Gazda, sestra Vam je stigla."

Duboko uzdahnem jer drkanje u mozak očito danas ne planira završiti.

„Rale, izgubi se."

On samo poslušno kimnu glavom te obojica napuste prostoriju. Zvuk visokih potepetica koje odzvanjaju hodnikom dok se približava, kao i obično, mi najavi dolazak jedine osobe koja mi pije krv, a ne mogu je ubiti.