DO POSLJEDNJEG METKA

9. DIO

FABIJAN

Ni vlastiti otac mi nije govorio kad se moram vratiti sa žurke pa neće ni on! Ja sam znao da je on operiran od bilo kakvog oblika zabave, ali svaki kreten zna da žurka postaje zanimljiva tek poslije ponoći kada se svi pošteno napiju. A on bi da idemo u ponoć! Je l' stvarno takav jadnik da me na tako glup način kažnjava? Ona jebena igra od jutros nije bila dovoljna? Ma neka se tjera, garantiram da ga ni Lena neće htjeti poslušati. Nismo ludi.

„Tvoj ludi brat stvarno misli da ćemo ići sa žurke prije ponoći?"

Upitam je kada se smjestimo u auto. Pokušao sam nagovoriti ovog priglupog vozača ili Kondorevo pseto da ja vozim, ali to mi naravno nije uspjelo. Ako ne osjetim volan pod rukom uskoro, past ću u krizu identiteta, života mi.

„Kaže da će tako biti mirniji, a i nije mi ostavio puno izbora. Sretna sam što je pristao da vi idete pa makar bilo do ponoći. Nema veze, stići ćemo se barem malo zabaviti. Glavno da izađemo iz kuće."

Praktički zinem u nju jer ne mogu vjerovati da će ga zaista poslušati. Po Teovom izrazu lica vidim da mu je već muka, usrana žurka u najavi.

„Vidi, ja znam da ti je on brat i da ga voliš, ali ne trebaš dopuštati da se tako iživljava i upravlja tvojim životom. Jasno je kao dan da je to rekao samo da nam usere sve. Logično je, drugo objašnjenje ne postoji i mislim da mu to ne treba tek tako poći za rukom."

Ona odmahne glavom negodujući. Stvarno sam mislio da ima malo više mozga.

„David jest svakakav i nagao, čak i poguban za neke ljude, ali znam da se nikad ne bi iživljavao na meni. Pogotovo ne na tako jadan način. Uvjerena sam da ima neki razlog zašto je to rekao. Jedino je logično da mu nije svejedno da u kasno doba budemo izvan kuće jer je ovo opasno mjesto. David najbolje zna kakvi sve ljudi postoje i vjerujem da je tako odlučio isključivo iz dobre namjere. Ne zamjeram ti što to ne vidiš jer ga još ne poznaješ."

Ne mogu poreći da ne zvuči donekle smisleno to što je rekla, ali me svejedno nije briga. Koji god da je razlog, neću ga poslušati. Nismo u osnovnoj školi pa da mogu do ponoći biti negdje, a još važnije, nisam jebena Pepeljuga!

„A zašto moramo nositi ova glupa odijela? Tko to normalan nosi na žurku?"

Progunđam promatrajući se, izgledam poput kretena s kravatom. A i želim skrenuti s teme jer joj ne želim dati do znanja kako neću poslušati naredbu njenog ludog brata.

„Zato što je ova svečana žurka povodom mature. Nisi valjda planirao ići na maturu u trapericama i majici?"

Najradije bih joj rekao da nisam uopće planirao ići na maturu, ali to bi pokvarilo mood. Nisam ja za te cirkuse. Planirali smo napraviti privatnu žurku kod mene doma i slaviti do zore. Jebote... i sve je to propalo zbog Kondora. I zbog cijele ove situacije. Ne želim početi razmišljati kako je jebeno moguće da se nalazim tu gdje se nalazim jer će mi ovo malo dobre volje splasnuti. Pokušat ću zaboraviti na činjenicu da sam sada trebao biti u svojoj kući, sa svojom ekipom bez saznanja da jebeni Kondor uopće postoji. Sve više postajem svjestan svega, vjerojatno što sam dalje od njega jer u njegovoj blizini ne mogu čisto razmišljati.

„Što si se zamislio? Nisi nešto sretan zbog žurke?"

Upita me zbunjeno, a ja odmahnem rukom i prisilno se osmjehnem.