DO POSLJEDNJEG METKA

1. UVOD

„Dobro se vežite jer ovo će biti vožnja kakvu sigurno ne očekujete."

Jedan od brojnih Klinčevih hitova odzvanja, čini mi se, cijelom Jadranskom magistralom. Uz to, nema gužve večeras pa mogu voziti svoju novu zvijer u punom gasu, jedino ostavljajući prašinu za sobom.

„Da čujem, tko će nas u najkraćem vremenskom roku ikada odvesti na žurku!?"

Proderem se pokušavajući nadglasati svoje omiljene stihove dok nimalo skromno očekujem da mi moja ekipa oda priznanje, po mogućnosti kličući. Puno toga imamo za proslaviti noćas, ono najbitnije je da smo se napokon riješili cjelokupnog školskog sistema.

„Fabi, ne kurči se. Znaš da ne volimo tatine sinove sa skupim Poršeima."

Sarkastično mi odvrati Teo, budala od mog najboljeg prijatelja, koji sjedi s moje desne strane na suvozačkom mjestu. O da, to je bila zezancija na račun svih zavidnih duša koje nas prozivaju.

„Ma pusti propalog gasera, džabe mu kad sam ne bi mogao ni Fiću kupit'."

Nadoveže se i jedna od budala straga, glazba je toliko glasna da ne mogu ni procijeniti koja. Petar ili Domagoj, Zorko ne može biti jer je gepeku. Naravno da se šalim, u gepeku je samo cuga. Nema nikakvog Zorka, sačuvaj me Bože...

Živjela vožnja bez granica i vjetar u kosi. Istina je da nemam pojma šta ću dalje sa svojim životom sada, ali o tome ću razmišljati sutra kada se otrijeznim.

„Kako si uspio nagovoriti starog da te pusti? Nisi li ti ono, citiram, u kazni sve dok ti mozak ne počne raditi umjesto kurca?"

Teovo pitanje me podsjeti da možda ni ne moram razmišljati šta ću dalje sa svojim životom jer će me stari skratit' za glavu čim mu se pojavim pred očima. Sva sreća pa će to biti tek sutra.

„Ma to je riješeno, lagano."

Nonšalatno kažem i odmahnem rukom, a on zbunjeno nakosi obrve.

„Šta, mozak ti je proradio?"

Upita glumeći nevjericu kroz podsmijeh, jako dobro zna odgovor.

„Jok, uzeo sam ključeve iz sefa i utekao. Neću sigurno biti jedini maturant koji sjedi kući i večera sa svojim starim. Daj, čovječe, jednom se živi!"

Uzviknem iskazujući koliko sam u hajpu i podignem ruke u zrak što automatski izazove reakciju od svih prisutnih. Vjerojatno mi jebu cijelo pleme, samo ih ne čujem baš dobro.

„Da, s obzirom na to, vrati ruke na volan i prestani se ponašati k'o jebeni idiot koji će nam svima oduzeti taj jedan život!"

Pomalo uplašeno izgovori to sve, praktički u jednom dahu, što me poprilično zabavi.

„Brate, ne ponašaj se k'o sestra."

Naravno da sam nakon par sekundi vratio ruke na volan i da nije bilo potrebe za tolikom dramom, a on je samo prevrnuo očima na moju opasku.

„E pa, bolje živa sestra nego mrtvi brat."

Osmjehnem se na njegovu pomalo kukavičku, ali zanimljivu izjavu.