DO POSLJEDNJEG METKA

17. DIO

FABIJAN

Ne znam do čega je, ali prvi put otkako sam ovdje pošteno sam se naspavao. Koga lažem, do njegovog kreveta je, a posebno do njega. Osjećam se kao da sam zakoračio u sigurno ludilo, ali se isto tako osjećam nevjerojatno odlično. Neki dio mog razuma i dalje vodi bitku, govori mi da je ovo što sam napravio prešlo svaku granicu, no ja ne vidim tu nikakvu jasnu pogrešku... zaljubljen sam u njega. To je okej, zar ne? Kakvo glupo pitanje! Nema tu ništa okej. Samo moja želja da se prepustim što ću i učiniti.

Nije da imam puno izbora, uostalom... niti se želim odupirati. Možda sam skrenuo s uma jer želim biti s njim... kako god, bit ću. Nebitno koliko će me to koštati, voljan sam platiti sve. Vrijedi jer takvog lika, ma ni sličnog, nikada do sada nisam upoznao. A zadnjih dvadeset i četiri sata bili su... zadrhtim pri samoj pomisli na to. Pokazao mi je novu dimenziju.

Ne radi se samo o seksu, možda baš zato što je u nekim trenucima bilo nešto puno više. Nešto što ne bi trebalo postojati između ljudi koji se znaju svega par dana. Prisjećanje na to tjera me da nijemo blejim u strop i dalje zavaljen u njegovom krevetu. Čovječe, najradije bih tu ostao zauvijek. Toliko sam zaluđen tim psiho-ubojicom s jezivo najljepšim očima. U najgore moguće vrijeme je došlo, ali mogu reći da sam prvi put u životu zapravo zaljubljen. Sve prije njega je bila dječja igra. A ovo je najopasnija igra koju se čovjek može upustiti.

„Dobro jutro, spavalice!"

Uzvikne nakon što energično uleti u sobu gledajući na moje prisustvo kao na nešto najuobičajenije. Ne mogu vjerovati da mi onaj bijesni i opasni lik odjednom djeluje kao najtoplija i najugodnija osoba na svijetu. Što se dogodilo s njim, jebote? Još jače pitanje, što se dogodilo sa mnom?

„Koliko je sati uopće? Jesam dugo spavao?"

Upitam promatrajući ga kako pretura po ormaru te on usmjeri pogled na mene uz zabavljeni kez. Raspoloženje mu je na vrhuncu, čini mi se.

„Prošlo je podne. Samo ti spavaj."

Zamalo mi zastane dah od dragosti kojom je to izgovorio. Izgleda da ću osim njegovih jezivo lijepih očiju početi obožavati i njegovo jezivo lijepo ponašanje. Iako bih želio ostati u njegovom krevetu, znam da je vrijeme da napokon ustanem. Tako i učinim zanemarujući što sam potpuno gol i obgrlim ga s leđa kada mu se približim. On duboko uzdahne vjerojatno zatečen te se okrene pod mojim rukama i prisloni dlan na moj vrat milujući ga.

„Ne spava mi se više. Želim da radimo nešto skupa."

Izgovorim iskreno nadajući se da je u mogućnosti posvetiti mi vrijeme. Njegov široki osmijeh nagovijesti mi da vjerojatno jest.

„A što bi ti radio, Fabijane?"

Prišapne mi na usne igrajući se s mojim umom ponovno što mi otežava borbu sa željom da jednostavno ponovimo sve što smo sinoć radili. Ipak mislim da je vrijeme da se malo bolje upoznamo. Nisam Teo da mislim samo na jebačinu.

„Nešto što uključuje svjež zrak i tebe."

Pomislio sam i da mu kažem kako želim da se kupamo u bazenu, ali to bi vrlo vjerojatno krivo protumačio. Ne želim poticati ništa, barem ne do navečer.

„Znači, želiš ići van?"

Kimnem glavom jedva se suzdržavajući da ga povučem prema krevetu, a on mi još više oteža kada spusti ruke na dno mojim leđa.

„U redu, čekam te na stražnjem dvorištu. Slobodno se posluži mojim ormarom."

Poljubi me snažno gutajući moje usne, a onda se laganim pokretima odvoji od mene i uz osmijeh napusti prostoriju. Imam osjećaj da sam prodisao tek kada je izašao. Čisto me dođe sramota kakav utjecaj ima na mene. Znači, da se poslužim njegovim ormarom? Možda i ne bih trebao s obzirom da imam hrpetinu odjeće koju nam je Lena onaj dan naručila, ali ne želim ići u Teovu i moju sobu... što kasnije se suočim s njegovom neumoljivom znatiželjom i dosadom, to bolje. Danas ga želim izbjeći ako je to ikako moguće.