DO POSLJEDNJEG METKA

6. DIO

KONDOR

Rale mi jebeno pravi probleme čak i mrtav! Dobro, ne on, njegova krv u ovom slučaju, ali svejedno mi dođe da ga ponovno ubijem. Još samo kada bi to bilo moguće. Kako god, riješio sam se te glupe majice, obavio higijenu i sada kao čovjek lijepo u miru mogu pijuckati viski zavaljen u fotelju. Fali mi Split, pogled koji sam imao, ali ni ovo mjesto nije loše. Štoviše, predivno je. Vratio sam se tu gdje je sve počelo. Nadam se da ću ovaj put biti pametniji.

Moj unutarnji mir i prepuštanje hedonizmu omete dobro poznati zvuk potpetica. Evo je! Pitam se što sada hoće. Sigurno ne želi izraziti svoje zadovoljstvo što smo ovdje.

„Ovo mjesto je nevjerojatno! Kakvi ljudi, ljepota, energija! Nisam znala da je Palermo ovoliko lijep!"

Uleti unutra uz svoje energične prizvuke i iznenadi me dojmovima koje nisam očekivao. Izgleda da sam malo podcijenio svoju princezu. Ipak je sretna.

„Još samo kad bi pokucala prije nego uđeš, pa ja bih bio najsretniji čovjek na svijetu."

Progunđam pomalo iznerviran, ali već sam nekako naviknuo da je ona jedina osoba koja me neće slušati. To jest, barem je bila. Slatko prokletstvo!

„Davide, dosadio si i Bogu i Vragu s tim kucanjem. Opusti se malo, vidiš da se događaju lijepe stvari."

Podignem obrvu zanimajući se o kakvim to lijepim stvarima priča, a ona se zavali u fotelju preko mene uz široki osmijeh koji jedini ima moć da mi ugrije dušu.

„Kao naprimjer?"

Pogleda me kao da sam pao s Marsa i prekriži noge zauzimajući kao i obično svoj damski stav. Poludjet ću s tim djetetom.

„Ovaj ured ti je puno ljepši od prethodnog, kao i cijela jazbina. Čak djeluje kao normalan dom. Pitam se gdje ćeš sada bježati od mene, ali to je manje bitno. Imam dvije stavke o kojima želim razgovarati."

Čak dvije... duboko uzdahnem i pogledom joj dam do znanja da krene. Baš me zanima što ima za reći.

„Prva stvar je da mi nije bilo jasno zašto ona dvojica idu s nama, ali dok smo se vozili, shvatila sam. Ložiš se na Fabijana."

Zatvorim oči na trenutak i zadržim dah jer sam preumoran da bih razgovarao o tome. Pogotovo s njom.

„Jebote, je l' to toliko bitno!? Pusti ih k vragu obojicu."

Iznervirano kažem jer me debil i sam nanervirao svojim ponašanjem, ali odlučio sam ne razmišljati o tome jer ima puno bitnijih stvari sada. I onda mi ona dođe s pričom o njemu.

„Davide, to je sasvim okej. Ja sam samo malo pod dojmom jer uvijek skrivaš svoje likove kao zmija noge i nikad ih nemam priliku upoznati. Zapravo sam jako sretna."

Začuđeno je pogledam jer ne mogu vjerovati šta ona sebi zabrijava.

„Lena, kao prvo, on nije moj lik. On je budala koju su oni nesposobnjakovići usput pokupili. Budala koja mi pije krv, igra se sa mnom i neprestano me izaziva da ga ubijem. Kao drugo, bilo bi najbolje da od sada uopće ne pričamo o likovima jer su nas isti doveli u ovo sranje."

Razočarano otpuhne i pokaže mi srednjak. Morat ću joj naći neku zabavu ovdje jer će me inače izludjeti.

„Nisu nas oni doveli tu nego splet glupih okolnosti, ali to nije loše jer mi je svejedno trebala promjena. A što se tiče Fabija, ne moramo pričati o tome, ali vidjela sam kako ga gledaš i ne možeš me zeznuti. Poznajem te."

Smoreno prevrnem očima i kimnem glavom. Da nemam važan poslovni susret uskoro, napio bih se od muke. Ovo je preljigavo za mene.

„A kako ja gledam tog brbljavog klinca?"