DO POSLJEDNJEG METKA

12. DIO

KONDOR

Fabijan ima dobar utjecaj na mene što bi u normalnom svijetu označavalo nešto pozitivno, ali u mom ludom svijetu to je itekako loše. Odlučio sam ne razmišljati o tome danas, nego se samo prepustiti. Ideja da se cijeli dan vozimo i provodimo vrijeme zajedno je najljepša i najgora ideja koju sam ikad čuo, no objeručke sam je prihvatio.

Zadnjih godina sam duboko u sebi jedino želio da me netko odvede daleko od svih. Daleko od mog svijeta, od ljudi koje poznajem i svih ciljeva koje imam jer su me oni zapravo najviše proždirali. Ja nisam dobra osoba, logično, daleko od toga. To se ne može promijeniti, ali se mogu osjećati dobro, a danas se osjećam nikad bolje. Zbog njega, da. Zbog njegove zarazne energije i pogleda u kojemu lako potonem. Borio sam se sa svakakvim stvarima u životu, došao sam do stanja da se ne bojim ni jedne živuće osobe i da se svakoj mogu suprostaviti i spucati joj metak u čelo ako mi to odgovara, ali on... njega se bojim užasno. Znam da bih ga trebao potjerati što dalje od sebe, ali ne želim to. Nikada nisam htio ljude do kojih mi je stalo daleko bez obzira koliko loš bio moj posao. Želim ga tu, želim se osjećati odlično i slobodno makar nakratko. I ne postoji osoba kojoj ću dopustiti da mi to uskrati.

„Teška srca kažem da sam gladan, što znači da ćemo morati stati i uzeti nešto za jesti. Imaš neku ideju?"

Osmjehnem se njegovom djetinjastom nezadovljstvu jer mora napustiti auto. U pravu je, i ja umirem od gladi. Satima se vozimo, obišli smo cijeli grad uzduž i poprijeko zaboravljajući na sve pa i na glad. Uživao sam gledati ga onako sretno zanesenog dok vozi, ono brbljavo zanovijetalo je praktički postalo zaborav. Imali smo dosta vremena da se malo upoznamo. Pričali smo o laganim temama kako bismo izbjegli bilo kakve tenzije. Iznenadio sam se što mi ni trenutka nije bilo dosadno slušati o svim njegovim doživljajima s društvom, autima koje je popravio, utrkama koje je gledao i u nekima sudjelovao... iz svega što sam čuo postalo mi je itekako jasno da taj mali itekako zna uživati u životu.

„Dvije ulice dalje nalazi se moj omiljeni restoran, najbolje špagete na svijetu, uvjeravam te."

On kimne glavom čineći se zainteresiran te lupi po gasu kako bismo što prije došli. S obzirom da je već šest sati navečer, možemo slobodno reći da idemo na večeru zajedno. Definitivno neplanirano jer mi to ni u ludilu nije palo na pamet.

„Svjestan si da ovo izgleda kao dejt?"

Upita kroz zabavljeni cerek, a ja duboko uzdahnem i promeškoljim se. Jebote život, ja nikad nisam ni bio na dejtu... to jest, nikad nisam imao priliku otići u restoran i jesti s osobom koja mi se na neki način sviđa. Zadnjih godina sam više–manje samo kresao tipove na koje sam nailazio i zadnje što mi je bilo na pameti je jebena večera. Mislim da bi svi koji me donekle poznaju umrli od smijeha kada bi saznali da ja idem na dejt. Uostalom, ovo nije to sranje, zar ne?

„Svjestan sam da obojica umiremo od gladi. Ovo je dan po tvom guštu, tako da ti odluči što će biti."

Potrudio sam se izvući neki nenametljivi odgovor koji ne zvuči kao ispala jer je to zadnje što mu želim dati. Pogotovo sad kad ne pokazuje više onoliku ljutnju prema meni. Jako mi je čudno što me ne šalje u pakao, što ne bijesni svake sekunde zbog nečega i što je tako opušten i prijateljski nastrojen. Iako, ja sam takva osoba da mi je nekako teže voditi normalan razgovor s nekim nego se svađati. Ali s njim želim voditi sve.

„Neka bude samo večera, ovo drugo još nisi zaslužio."

Podignem obrvu uz podsmijeh na njegovu provokaciju. Ne znam čime sam zaslužio da me ne mrzi, ali uživam u tome maksimalno. Nisam se usudio ponadati se prethodnih dana da bi se nešto ovakvo moglo dogoditi...

„Još? A što moram učiniti da zaslužim?"

Privikavam se da s njim moram razgovarati potpuno drugačije nego s ostalima iz moje blizine. Tek sada shvaćam koliko je lagano kada su okolo samo ljudi kojima moram narediti da nešto učine i tako bude. Njemu nisam šef, njemu ne mogu naređivati i moram mu se lijepo obraćati ako želim nešto od njega, a opet mi ne pada na pamet ni jedna druga osoba kraj koje bih radije bio u ovom trenutku.