DO POSLJEDNJEG METKA

10. DIO

KONDOR

Ako sam išta shvatio proteklih dana, to je da se jedino na sebe mogu zaista osloniti. Zato sam odlučio poći sa Skrijem po ona tri derišta umjesto da pošaljem samo njega da ih vrati kući. Nakon cirkusa kojega su mi Maks i Rale bili priredili, ne vjerujem više nikome. Nije me strah da će i ovaj put dovesti jednog klinca više, problem je što bi lagano mogao biti jedan manje. A to nikako ne želim. Noćas umiru samo oni koji moraju. Znači, svi osim njih troje.

„Gdje su više u pičku materinu..."

Nervozno procijedim dok Srki i ja sjedimo u autu čekajući ih. Najradije bih kroz prozor izletio od neizvjesnosti i živčanosti jer predosjećam neko sranje. Vjerojatno je Fabijan zaslužan za isto. Tko drugi...

„Trebali bi svakog trenutka..."

Odgovori mi kao da i ja sam to ne znam. Da, trebali bi, ali oni se ne pojavljuju. I nekome će letjeti glava zbog toga. Petnest minuta ima do ponoći, s tim da je Matori rekao da će možda i uraniti. Gorim od straha, bijesa, čega sve ne... obećavam si da se nikada više neću dovesti u ovakvu situaciju.

„Čuo sam ih šta su pričali dok sam ih vozio. Onaj brbljavi koji samo pravi probleme je pokušao nagovoriti Lenu da vam prkose i ostanu poslije dozvoljenog vremena, no ona se oštro usprotivila tome. Ali ne znam, možda je do kraja večeri promijenila mišljenje."

Duboko uzdahnem shvaćajući da zapravo nisam nimalo iznenađen. Htio sam mu makar na sekundu povjerovati, ali unutarnji osjećaj da će me prevariti mi je dobro govorio. On je prava nevolja.

„Ako se ne pojave kroz par sekundi, idemo po njih makar ih vukli."

Srki se nelagodno promeškolji na moje riječi jer očito nije baš zainteresiran da idemo na mjesto gdje će se uskoro dogoditi pokolj. Razumijem ga, ali nadam se da je svjestan kako su moja sestra i one dvije budale unutra i da nema nikakve jebene šanse da ih ostavim tamo. Ma takvu suludu glupost ne treba ni pomišljati!

„Evo ih, Gazda, dolaze!"

Energično uzvikne vidno sretan jer će mu dupe ostati sigurno. Je li moguće da je Fabijan jednom u životu odlučio biti poslušan? Osmjehnem se itekako zadovoljan raspletom situacije, a taj osmijeh mi naglo splasne kada samo Lena i mutavi Teo uđu u auto.

„Gdje je Fabijan, sve mu jebem!?"

Bijesno upitam, a oni se raspale smijati očigledno pijani kao letve. Baš divno!

„Poručio ti je da se nosiš u tri pičke materine i da on ne dolazi."

Kimnem glavom obrađujući tu informaciju. Što da sada jebeno radim!? Opet mi čupa živce i iskušava me! Samo ovaj put nije svjestan da mu je glava u torbi i da bi mogao umrijeti kroz sljedećih par minuta. Kada Srki upali auto u namjeri da krene, ja ga automatski prostrijelim pogledom, a njemu splasne sva volja za životom jer otprilike zna što mislim.

„Ne planirate valjda stvarno da idemo po njega? Čuli ste što je rekla! Njega nije briga za to što kažete ili za Vas! Taj klinac nije vrijedan da riskiramo život zbog njega!"

S obzirom koliko sam živčan i uplašen, nije vrijeme da mi drži prodike jer bih mu nikad lakše mogao zabiti metak u čelo. Ja ću učiniti ono što mislim da je ispravno! Kao što uvijek i jesam.

„Nisam ni rekao da ti ideš, idem ja."

Žurno otvorim vrata auta, a on me ščepa za ruku. Podignem obrvu u potpunosti iznerviran tim činom. Kada mi ne bi trebao da čuva Lenu i Mutavog, ubio bih ga iste sekunde.