Time is Over ➵ h.s.

28. Chapter.

EXPLICTI CONTENT WARNING: Ovaj nastavak sadrži dijelove koji nisu za maloljetnike mlađe od 13 godina.

-------------

"Još samo sat i pol!" Pogledam prema Rhydianu koji sjedi na kauču i polako pije nekakav sok, posvećujući svu pozornost TV-u. "Aham." Šapne i nastavi gledati prema ekranu. "Hoćeš li vina?" Upitam i stavim bocu na elemenat i izvadim dvije visoke, divne čaše. "Aham." Ponovi, to ponavlja već zadnja tri sata, polako me već i nervira.

Ulijem vino bordo boje u čašu i prislonim rub na usne, uzimajući jedan veliki gutljaj. Čim mi je tekućina dospjela na jezik, skupim oči i podnosim gorčinu, ali uživam u slatkoći. Spustim čašu na drveni šank i povučem majicu prema dolje, iako nosim plavu duksericu i baggy traperice. 

Tamni parket prekriva pod, iako lijepo izgleda, malo je hladno hodati po njemi bez papuča, moje su, tko zna gdje. Prošetam se do njega, sjednem  i zagrlim ga. Opet, on me ignorira, kao i cijelu prokletu večer. "Volim te." Kažem, čekajući da mi odgovori. Naslonim glavu na njegovo rame koje je meko, zbog debelog, tamno zeleno pulovera kojeg nosi na sebi.

"Aham."

Ne vjerovatno.

"Imaš li što drugo za reći?!" Malo povisim ton. "I ja tebe." Doda, ne odvajajući pogled. Njemu ne smeta što sjedim kraj njega, i značim mu nešto, ipak, TV je važnija stvar... Zar ne, barem za Rhydiana. Njemu je TV uvijek zauzimao posebno mjesto u životu, otkad sam ga prvi put upoznala. 

Čak je i krijumčario prokleti TV u sobu na faksu. "Što to gledaš?" Pitam ga pitanje koje se često postavlja djeci od šest godina pa na manje. "X-Factor." Odgovori, slušajući kako cura na TV-u pjeva, vrlo dobro, te dobija sva tri glasa. "Tko je najstroži u žirij-"

"Aham."

"Wow." Šapnem i privučem ga bliže te zatvorim oči dok mi glava leži na njegovim prsima. Potpuno se je zamislio.

Svi se nekada tako zamislimo, ali ovo je previše. Jedino što zna reći je 'aham', što je vrlo informativno, vrlo je rječit.     

"Da..." Doda i uzme daljinski upravljač i prebaci na neki akcijski film; James Bond. Obožava te filmove, bez   ikakvog posebnog razloga, ali i meni su vrlo interesantni.      

"Ne vjerovatan si." Blago lupnem  dlanom po njegovim prsima, ustanem se i odem do kuhinjskog stola i sjednem na stolicu. Ne doživljava me ni pet posto, i ovo nije prvi put.

"Hej, zašto si otišla?" Pogleda me preko ramena i nastavi gledati prema TV-u.

  Ljuti me.

"Doživi me!" Viknem i krenem mahati rukama, on se krene smijati i dalje ne trudeći se pogledati me. "Hej!" I dalje ga čujem kako se smije. "Ne vjerujem." Udarim dlanom od stol, ustanem se i produžim gore prema sobi. Dok hodam po stepenicama čujem kako poneka pucketa, iako nisu stare, imaju nekih 20 godina, a za drvo, to uopće nije staro.

"Hej, hej, gdje ćeš?" Ustane se i krene za mnom, ne gledam iza sebe, ali čujem njegove korake. Uđem u sobu i osjetim njegovu ruku kako uzima moju i povlači k sebi. "Izvini." Zagrli me i ja njega, ne želim se svađati s njime, a i razumijem ga, svi smo umorni. I on i ja. "Nisi mi i dalje odgovorio na-"

"Volim i ja tebe..." Tiho šapne i stavi ruke na moje bokove. Osjetim njegov dah na vratu od čega se naježim i trznem. "D-da." Izustim i njegove se usne naslone na moju kožu. Stavim ruke oko njegovog vrata i privučem ga bliže.

"Rhydian..." Šapnem i krenem hodati unazad dok ne udarimo nogama u rub kreveta. Uzmem kragnu njegove majice i odvojim njegove usne s mog vrata, ali ih spojim sa svojima. Nježno ga poljubim, najnježnije što mogu, te on uzvrati isto tako.