Time is Over ➵ h.s.

25. Chapter.

"Helena? Sretan Božić..." Čujem tiho šaptanje dok me netko grli, ako se ne ugušim super. Polako otvorim oči i ugledam par smeđih kako gledaju u moje, a odmah nakon toga prepoznam savršeno lice ispred mene kako me promatra s osmijehom na licu. "Rhydian... Sretan Božić također..." Šapnem i povučem prekrivač preko glave. "A sad... Spavaj." Dodam i zatvorim oči dok on svuče prekrivač s moje glave i poljubi me.

"Ashtom će biti ovdje za četiri sata." Naglo otvorim oči, i ustanem se dok Rhydian i dalje leži na krevetu i promatra me dok uzimam odjeću i idem i kupaonicu da se odjenem i obavim dnevnu jutarnju rutinu. Čim se sredim izađem van i ugledam ga kako i dalje leži na tamno ljubičastoj postelji među crnim jastucima koji zajedno jako lijepo izgledaju. Prošetam se do starog, tamnog drvenog ormara i izvadim obuću, čizme i uz njih šal i rukavice, vani je vrlo hladno.

Ali ipak, Rhydian se drži do svoje teške kožne jakne, ona bi ga i mogla držati toplim dok temperatura drastično ne padne na veći minus nego općenito. "Prvo idemo kod Rowana, moram mu dati poklon, a onda u... Trgovinu da kupimo stvar... Ne... Čekaj, namirnice imamo zar ne?" Kimne i protegne se. Baš je velika pomoć. Odjenem jaknu, čizme i stavim šal te rukavice.

Izvadim poklone koji su se nalazili ispod kreveta. "Hvataj." Dobacim jedan Rhydianu i on ga uhvati. "Idemo li?" Kimnem i rukom mu pokažem da se ustane što i učini. "Napokon..." Šapnem pod dahom, napokon praznici od ovog pakla kojeg svi zovu školovanje. Izađemo van, zaključam vrata i ključeve ubacim u džep svoje tamno smeđe zimske jakne.

"Hoćemo li uspjeti napraviti sve u roku od četiri sata?" Upitam, Rhydian se nagne i poljubi mi obraz. "Naravno." Polako se približavamo sobi u kojoj su Rowan i zloglasni Harry.

Iako me je jučer iznenadio sa gostoprimstvom, danas može biti posve druga osoba. Hodnici se čine sve veći kada je puno ljudi, a sve manji kada ih je malo. Čujem kako mi srce tjera krv kroz vene, kao da osjetim nekakvu nervozu... Harry naravno. Tko bi drugi mogao biti zaslužan za ovo nego on?

Iako sam se predomišljala tjednima, našla sam pravi poklon za Rowana, iako se on ne čini tip za to, našla sam mu tri njegove najdraže knjige s potpisom autora. Koštalo me je puno, ali za njega to nije ništa. Čim dođemo odmah pokucam na vrata i uđem bez potvrde da smijem.

"Sretan Božić!" Rowan me zagrli i nježno poljubi u obraz. Čim me pusti prijateljski zagrli Rhydiana, prije nego što su počeli razgovarati. Pogledam ma drugu stranu sobe i uočim kako Harry čita knjigu. Harry i knjiga. Čudno. Sjedi na krevetu, obučen u nekakav previše Božićan pulover, zeleni sa bijelim i crvenim božićnim likovima, i crne jeans hlače. Iznenadio me je. Iako malo izgleda smiješno.

"Kvragu." Harry izusti i prekriži ruke pokušavajući prekriti pulover. "Opa... Harry..." Rhydian govori dok Harry dobiva šale na svoj račun. Harry mu se primakne i udari ha blago po ramenu, ali se oboje nasmiješe dok ja stavljam Rowanu poklon u ruke. "Sretan Božić." Šapnem i on me pogleda sa, smiješkom.

"Hvala." Stavi poklon na krevet, ne otvarajući ga mi dadne moj. "Znači.... Hoćeš li moći doći?" Kažem. "Naravno, kad Ashton dođe pošalji mi SMS." Kimnem, opet ga zagrlim, čestitam Božić Harryu i krenem dalje. Nemam puno vremena. Nemam uopće puno vremena. Trebala sam se ranije ustati. Požurim na zrak i pokušam doći do auta, a da se ne isprskam korakom u lokvu.

Previše toga za danas, previše obaveza. Dok smo se vozili, Rhydian je nešto tepao, ali nisam uopće obraćala pažnju. Imam previše toga na umu, vrlo bezobrazno, ali opravdano. Čim stignemo uletim u kuću, ne čekajući Rhydiana i izvadim pladanj za pečenje. Stavim na njega ulja te ga razlijem.

U žurbi izvadim piletinu iz hladnjaka i vidim da je marinirana. Jedan posao manje. Dobro... Rhydian je nešto napravio. Nakon par sekundi i on dođe, a ja sam tek stavila piletinu na pladanj. Treba još i krumpirići. Sjajno... Još ako Ashton dođe ranije. Izvanredno.