Time is Over ➵ h.s.

7. Chapter.

Gledam u njegove prijatelje koji mene promatraju u čudu. Otkud netko kao ja s njim? I ja se to pitam. Pogledam kraj sebe, Harry, on već gleda u mene, namiguje mi u znaku da se ne bojim. Oni me gledaju i dalje, začuđeno, ali s puno prezira. Bože moj, kako uspije biti u ovakvom društvu? Nemam pojma, opet. Što li sada Rowan radi? Zapravo, nemam vremena da sada razmišljam što li Rowan jede kod tetke Joanne, ovo je vrlo ozbiljno, a ja razmišljam koji je puding spremljen za desert. U ekip ih je bilo šestero, ako se Harry ne broji. Četri dečka i dvije cure. Jedna je imala plavu kosu i svijetle oči dok je druga bila posve suprotna.

Dečki su bili kao Harry, tetovaže i piercing su bile prve stvari koje sam primijetila na njima. Svi su me ozbiljno gledali, hladni vjetar mi je mrsio kosu, i nemam pojma kako je Harry mogao ovo nazvati zabavom. Stojimo u parku, nigdje žive duše, čuje se samo vjetar kako puše i raznosi jesensko lišće. Vidim velikog gavrana kako je proletio iznad nas, iako mi je gavran najdraža životinja, sada mi ulijeva strah u kosti. Jedan od njih, sa malo tamnijom bojom kože, crnom kosom i smeđi očim se zakašlje i tek onda vidim koliko je ovdje hladno. Zamislim se kako smo ja i Rowan nekada znali doći ovdje i razgovarati. Sutra ćemo isto, poželjela sam to, stvarno jesam, a sigurna sam da je i on. Progutam knedlu u grlu i pokušavam nešto reći, ali mi ne ide. Iako mi ovdje gledamo u jedno drugo par sekundi, meni su to godine, stoljeća.

Sve ih pogledam u oči, očekivajući bilo kakav znak da su prijateljski raspoloženi, opet ništa. Pogledam prema dečku sa plavom kosom u svijetlo plavim očima, on mi se nasmiješ i ja njemu, napokon. "To je ona?" Upita ista osoba koja mi se maloprije nasmiješila. "Da. Helena... Prezime?" Harry mi postavi pitanje, ja se trgnem i pogledam prvo njega pa njih. "Morgan. Helena Morgan." Zvučim kao James Bond ili neki drugi izmišljeni lik koji je špijun. Vjetar malo jače zapuše, čujemo kako lišće šušti dok ga vjetar nosi i lomi. Osjetim kako mi srce kuca kada čujem poznati glas, Harry. "Dobro... Neće nitkom reći... Može li ići sada?" Upita ih, oni kimnu, svi osim lika sa plavim očima i smeđom kosom. "Neka se dokaže." Kaže, ja se zaustavim, zaustivam disanje na trenutak. Kako da se dokažem? Što oni žele od mene? Ne znanje odgovora na ta pitanja me ubija. Harry je bio kraj    mene, pogledam ga i protresem glavom. "Daj Louis... Pusti je." Harry govori, ja kimnem na to ali oni protresh glavom.

"To si rekao i za Jordana." Louis tiho šapne i pogleda me u oči. Harry uzdahne i isto me pogleda. "I?" Šapnem toliko tiho, čudim se i da su me oni čuli. "Dobro... Ovaj... Što mora napraviti?" Harry upita, a meni se sledi krv u žilama. Molim?! Moram im se sada, nekako, dokazati? Koji je njima? Imala sam tjedan dana da kažem sve policiji, ali nisam... To im izgleda nije dovoljno. Ne znam što mi natjeralo na to, ali polako za uhvatila Harrya za zglob, te onda za ruku. On pogleda dolje prema zglobu, a onda u mene te u njih. "Neka... Neka razbije staklo kod one trgovine." Pogledam iza sebe i vidim istu trgovinu u kojoj je jučer Rowan kupio sok za mene i njega.

Ne vjerujem da su me s tim izazvali. Harry me pogleda, i ja njega dok sporo odmahnem glavom. On kimne u znaku da moram to napraviti. Dobro. Ako će me to izbaviti iz ovoga... Razbiti ću staklo... Od vjerovatno ne dužne osobe... Koja je radila da plati to staklo. Ako nastavim ovako razmišljati neću uopće imati hrabrosti da to učinim. "Sa... Ovim." Cura sa plavom kosom se, pomalo zlobno nasmiješi i uzme poveći kamen koji se nalazio u travi kraj nas. "S-sada?" Zamucam i oni kimnu. Harry se malo odmakne od mene i pokaže na trgovinu. Uzmem kamen iz njezine ruke i polako hodam prema trgovini. Na pola puta pogledam iza sebe i oni svi kimnu, vidim kako pale cigarete te ležerno gledaju predstavu. Pređem cestu i dođem to početka pločnika, čujem kako mi srce kuca i osjećam kako mi krv prolaz kroz vene. I onda se dogodi, bacim kamen svom snagom prema staklu koje se rasprši u tisuće malih, oštrih komadića.

Sekundu poslije čujem glasni alarm kako se oglašava kroz ulicu, pogledam iza sebe i vidim kako su svi krenuli da bježe, Harry stoji i gleda u mene prije nego što mi pokaže rukom da dođem to njega. Adrenalin raste, i doslovno osjećam kako mi srce tjera krv u vene dok udišem hladan zrak. Dotrčim do njega kada čujemo policiju, u šta sam se to uvalila?! Harry i ja se sakrijemo iza jedne penjalice za djecu, sjednemo na tlo dok su nam leđa neslanjena na nju.