Time is Over ➵ h.s.

17. Chapter.

"Rhydian! Voziš prebrzo, uspori ne treba nam sada i kazna!" Kažem dečku s plavom kosom koji upravo, bez oklijevanja, vozi velikom brzinom, ali onda polako usporava. U znaku olakšanja duboko udahnem i pogledam prema vozačevom mjestu lijevo od mene. Iako se on pravi da ne zna što je ovo sada bilo i dalje smiješi dok gleda prema cesti, ja znam da je on svjestan da se ja bojim velike brzine. Parkira se na mjesto najbliže lokaciji do koje moramo ići.

Barem gdje on želi da ide, a ja idem zato što nemam boljeg posla. Izađem iz automobila koji je bio sličan Mustangu čiji je vlasnik bio Harry. Crne boje, oštar, ali elegantan, auto čiji izgled posve sliči Rhydianu. Crn, kao odjeća koju nosi, elegantan, ali sa oštrom naravi koju rijetko pokazuje.

Zatvorim vrata i začujem zvuk kojim se potvrđuje da je zaključan što je natjeralo dvoje jedinih prolaznika da pogledaju prema nama, iako zvuk nije bio glasan, zbog ove tišine činilo se da je. Upravo idem u noćni klub. Prvi put, a da Rowan nije samnom, dobro, barem je Rhydian tu, on mi jd isto kao i Rowan. "Déjà Vu." Rhydian šapne dok hodamo praznom ulicom. "Déjà Vu je psihološka pojava-"

"Helena... Mislim na klub." Nasmiješi se. Dođemo do sredine ulice, približimo se jednoj građevini normalne veličine iz koje se čula glasna glazba.

Uđemo unutra prije čega se on pozdravio sa zaštitarom ispred vrata. Idemo kroz hodnik do nekakvih stepenica koje vode dolje, u nešto kao podrum. Napokon dođemo skroz dolje. U sobi na kraju stepenica svira glasna glazba, sve je puno, a po veličini jedva bih mogla nazvati prostoriju sobom.

Ovo je radije manja dvorana smještena tamo gdje treba biti podrum. Valjda zbog izolacije zvuka. Ovo nije dobra ideja, ne, nije, nikako, i nikada neće ni zapravo biti, za mene. Ova dvorana je napravljena namjerno ovako, da ide u visinu i širinu. Da, netko je ovdje znao što radi. Osjetim kako je zagušljivo, i fali mi čistoća zraka vani. Osjetim dim od raznih cigareta, pa možda čak i droge. Tako se i vidi sreća i pozitivne misli koje čine svakoga veselim ovdje. Gledam oko sebe dok me Rhydian vodi do šanka.

Prolazimo kraj raznih ljudi, raznih izgleda, raznih osobina, raznih maski, a i dalje ne znam tko ih ima, a tko ne. Rhydian me uspije dovesti do šanka, sjednem na uzvišenu stolicu i pogledam prema njemu, on učini isto kao i ja. Pogledam prema mladom muškarcu ispred sebe kako ima razna alkoholna pića ispred sebe i priprimljene čaše za napitke koji se ovdje spremaju. Pogledam prema njemu i on prema meni prije nego što začujem njegov glas, probija tišinu kao metak staklo. Naglo i ne očekivano me povuče iz misli. Neznam što da učinim, nije mi prvi put da sam ovdje, ali ipak. "Što ćeš?" Upita.

Namigne mi i ja pogledam prema muškarcu na drugoj strani šanka. "Bilo što bezalkoholno." Kažem. Muškarac se namiješi i ulije sok od naranče u čašu, sumnjam da imaju samo bezveze toga. Sok im treba za koktele, nema druge. Uzmem čašu sa hladnom tekućinom narančaste boje u sobi i uzmem gutljaj te se iznenadim koliko je svježe. Ručno iscijeđeno, da bude najfinije za najbolje koktele. Pogledam prema Rhydianu, on je dobio nekakvo alkholno piće, osjetim po jakom mirisu koji dolazi čak i do mene.

Njegove oči su fokusirane na piće dok su moje na njega. On je imao tu jednu stvar koju Harry nije, Harry ima sve ostalo. Harry je sve osim ljubazan. Ne mogu reći da je Rhydian 'ružan' ili nešto slično. Rhydian je savršen, ima izgled, ima osobnost, ima ljubaznost, Rhydian ima sve. Iako sam mislila da je on kao i Harry, dolazi na predavanja kada mu je volja, on to ne radi. Ne sjećam se kada je zadnji put propustio predavanje i kada je zadnji put zaboravio na ispit. Tko je od nas najbolji? Ja, Rhydian, pa Rowan. Čudo.

Rhydian je pomeo Rowana, uzeo mu je novac za užinu tijekom odmora, dotukao ga je, što se ocjena tiče. Ovako su doista dobri prijatelji, iako je Rowan strog prema mom i njegovom odnosu.