Time is Over ➵ h.s.

23. Chapter.

Otvaram oči i osjetim blago peckanje. Soba je posve osvjetljena, svjetlost ulazi kroz prozor iznad kreveta. Zgrabim jaknu s poda i izvadim mobitel koji se čuje i koji je razlog mog buđenja. "Da?" Promukla sam, stavim ruku na čelo kada primijetim istetoviranu ruku kako me privlači k sebi. "Gdje si pobogu?" Rowan urla s druge strane veze. "Deset je sati." Molim. Što on očekiva od me- Tenis. "Rowan... Žao mi je... Ali... Otišla sam Ashtonu kupiti nešto za Božić." Držim fige da će povjerovati. "Dobro onda... Čujemo se kasnije." Poklopim, stavim mobitel na noćni ormarić te se dignem u sjedeći položaj. Pogledam kroz prozor iznad kreveta i pogled je vrlo lijep.

Krovovi kuća, nebo je prekriveno oblacima, tako da nema izravne sunčeve svjetlosti, sve je sivkasto, a tako je i najbolje. Pogledam prema vratima. Svijetlo sivi zidovi sobe sada se uklapaju s oblacima. "H-Helena?" Pospani glas mi pošalje trnce kroz tijelo. Pospani glas bilo kojeg dečka treba zabraniti, primamljivi su, i to previše. "Koliko je sati?" Šapne i rukom spusti roletne, dobro je pa je prozor odmah iznad tog kreveta, stvarno, dok ležiš samo digneš ruku i opet je mračno. "Deset." 

"Ustajemo li se?"

"Da..." Kažem i on krene gledati u strop. "Evo me za 10 minuta, imaš li kupaonicu ovdje, da ne idem dolje?"

"Aham, kraj hodnika... Imaš i rezervnu četkicu za zube ako trebaš. Uvijek imam rezervu, zadnju je Harry bacio kroz prozor." Nasmijem se, njemu je divlje s njima. Uđem u kupaonicu, obavim higijenu kao i inače nakon čega se presvučem i krenem mu vratiti majicu. Znam da sve cure pričaju kako te majice lijepo mirišu, a i upravu su.

Osjetim miris kolonjske koja mi se zavlači pod kožu. Dođem u sobu i vidim njega kako stoji pred ogledalom na ormaru i popravlja svoju valovitu tamnije plavu kosu. Stavim majicu na krevet i pogledam prema njemu. "Kako izgledam?"    

"Savršeno." Šapnem, okrene se prema meni te me zagrli i nježno poljubi. Moram se previknuti na ovo, vrlo je čudno. Opet čujem zvuk mobitel te ga uzmem i čitam poruku.

Od: Rowan.

Hoćeš stići do knjižnice? Da učimo zajedno?

Pogledam prema Rhydianu koji i dalje prolazi rukom kroz kosu pokušavajući ju popraviti. Znači, Rhydian je svoj automobil ostavio u drugoj ulici, čisto da ga Harry ne vidi. A i može me i onda odvesti do fakulteta zar ne? Naravno da može, samo ga moram pitati i riješena stvar. Ljubazno i tiho.
"Rhydian..." Šapnem i stavim mobitel u džep traperica. Okrene se i pogleda me izravno u oči. "Možeš li me odvesti do fakulteta?" Pitam, on se nasmiješi i kimne glavom dok uzima ključeve od automobila iz ladice radnog stola.

"Zašto do fakulteta? I... Jesi li gladna? Da doručkujemo prvo?" Postavi pitanje i stavi ključeve u džep te popravi kragnu jakne. Protresem glavom, ali mu se zahvalim na pitanju dok silazimo niz stepenice.

"Moramo pješice do-"

"Znam." Šapnem i poljubim mu obraz te obućem obuću i izađem van na hladan zrak. Oblaci su i dalje sivi te sve izgleda nekako sivkasto. Spustila se i magla, tako da ne vidim baš daleko. Ako uspijemo naći auto u ovoj magli onda smo stvarno sposobni. Nevjerujem da se ovo događa, on mene voli.

On mene voli.

On, mene. 

Pogledam kraj sebe i vidim ga kako gleda ispred sebe, ili prema tlu. Zagrize usnu i popravi kosu. Predivan je. Jednostvano savršen. Osjetim nešto kada sam s njime. Osjetim tu toplinu, radost, sve u jednom. Toliko se sretno ni ne osjećam s Rowanom.

"Znači, idemo subotom tamo zato što...?" Izusti, ne gledajući u mene, držeći svoj pogleda zaljepljen za ono ispred njega, iako se od magle nema puno za vidjeti. "Učenje s Rowanom." Dodam. On kimne i nastavi gledati ispred sebe, uopće se ne obazirajući da gledam u njega non-stop. Dobro, takav efekt ostavlja na meni. Nisam ja za to kriva zar ne?