Time is Over ➵ h.s.

13. Chapter.

Neizdrživo je, pomisao da je Harry nekako priznao da me voli, ne samo prijateljski, još je noć, a trebala bih biti ljuta na njega. Sada sam između dvije vatre, jedna od njih je svi pozitivni osjećaji koje imam za njega, a druga su svi negativni osjećaji. Zbunjena sam, vrijeme kao da stoji. Kao da sam zauvijek zatočena u ovom vrtlogu osjećaja, kao da sam zauvijek zatočena u ovom trenutku.

Vjetar i dalje puše, bila bih zahvalna da se mogu ustati i otići nazad u fakultet. Nisam sposobna da mu odgovorim, nisam sposobna da razmišljam o tome. Blok, blokirana sam, pokušavam se sjetiti riječi koje trebam reći, ali ne ide. Mozak mi je na blokadi, jezik nepomičan, a um mi vrišti sve što trebam ili barem želim reći. "Sreće?" Šapnem pod dahom, želeći da me nema, da nestanem, zauvijek.

"Znaš na što mislim." Kaže, zakolutam očima, neznam zašto, ali osjetim da će nešta poći krivo. "Znam Harry. Ali... Ti i Rowan ste jako različti..."

"Molim te, reci mi, kako?" Malo se trznem. Ljut je, i više od toga, cigaretu na tlu ispred sebe gnječi džonom Dr.Martens čizmi.

"On je... On je-"  

"U mojoj perspektivi, on je najveći glupan kojeg sam vidio u životu." Zareži, kako se uopće osuđuje? Govori to kao da je normalno tako pričati o nekome. "Glup? On nije glup Harry. On je najbolja osoba koju znam, uredu? Uvijek je bio samnom,a što se tiče glup kao ne obrazovan-"

"Rowan uvijek sve zna. Rowan uvijek ima najbolje ocjene. Rowan uvijek ima najbolju osobnost. Rowan je uvijek najbolji u svemu." Zakoluta očima kao i ja.

Bacim pogleda na njega, on gleda ispred sebe. Sada ga uopće nije briga za mene  naravno, Harry me želi u svom društvu, Harry me ne može ni pogledati. Dnevna rutina. A usuđuje se nešto reći o Rowanu? Neka prvo pogleda sebe, iako nije kritizirao Rowana izravno, ipak ga je nazvao 'glupanom'. Nazvao je pogrešnu osobu. Ako je netko ovdje glup onda je to on.

"Već si mu se zavukla pod kožu, možeš prestati s... Rowan, daj da te poljubim. Rowan, daj da ti poližem cipele. Rowan, daj da ti kupim otok."

"Jesi li ti ozbiljan?" Upitam, velika svađa će izbiti svaki trenutak. "Pa zar ne zvučim ozbiljno Helena? Čudno mi je što se i dalje pališ na njega iako znaš da nemaš šanse kraj Alexie." Što on želi reći s ovim? Kao prvo, ja se ne 'palim' na Rowana, a kao drugo, nemam šanse kraj Alexie? Što mu sad to znači? Da je ona bolja od mene? Da je pametnija od mene? Da ke zgodnija od mene? Možda.

"A s time želiš reći?" Sporo i tiho mu postavim pitanje. On uzdahne i pogleda me sa ozbiljnim izrazom lica. "Kao prvo, zgodnija je od tebe, društvenija je i nema ovisnost o knjigama i matematici kao ti."

"Zar to-"

"A Rowan? On je možda kao i ti, ali nije toliko dosadan, zapravo, on uopće nije dosadan dok ti nadmašuješ sve granice." Zagrizem se za usnu i pogledam prema tlu dok se borim suzdržati suze. Srce mi brže kuca, opet sam izložena tim okrutnim kritikama koje mrzim iz dna duše. Pogledam prema njemu, njega i nije toliko briga o meni, on samo bahato uzdahne i pogleda ispred sebe, na trgovinicu koju sam prije par tjedana demolirala da se dokažem. Još mi je to na duši.

A što sam mislila da bih baš njega mogla pustiti u uži krug prijatelja... Vrlo glupo od mene, trebala sam od početka znati da to nije dobra ideja. Netko kao on? Nikada. Ustanem se i krenem prema automobilu, idem dok se ne rasplačem i čujem njega kako mi govori da sam slaba. "Napokon! Odlaziš!" Vikne, zagrizem usnu dok otvaram vrata automobila, ignorirajući njegove komentare. Uđem unutra i upalim ga dok gledam kako se Harry podrugljivo smije, maše mi. Krenem voziti u suprotnom smjeru, prema fakultetu bez Harrya. Ne treba mi on, i nikada neće. Kiša polako počinje da pada, udara staklo, smiruje me i ljuti u isto vrijeme.

Vidim fakultet u daljini dok brišem suze rukavom i gledam naprijed ispred sebe. Upravu je. Harry je upravu. Ne nije, nisam dosadna... Toliko. Uparkiram se i zaključam auto dok ubrzano hodam kroz kišu, tiho držeći  sve osjećaje u sebi. Uđem unutra i duboko udahnem da zaustavim suze. Odem kod Toma ispred sobe i gurnem ključeve ispod vrata, pazeći da ne napravim ni najmanji zvuk.

Hodam niz hodnik do stepenica te se popnem na drugi kat. Produžim na kraj hodnika i pokucam na vratima, tiho, još jednom pazeći da nitkoga ne probudim ili napravim glasan zvuk. Pokucam par puta kada se čuje kako netko otključava vrata, polako se otvaraju i vidim poznato lice ispred sebe. Pusti me unutra, unutra je toliko toplo i... Savršeno, svjetla su upaljena a gomila knjiga na radnom stolu.

"Uči se." Šapnem i on kimne dok sjeda kraj mene. "Mokra si..." Pomakne ruku od moje jakne, skinem je i on me pokrije nekakvom dekom. "Bolje?" Upita i ja kimnem, postoji barem jedna osoba koja mi nešto kao ono što je Harry nikada me bi mogla napraviti. "Književnost?" Pitam, on kimne gledajući ispred sebe. "Znaš... Tri je." Pogledam ga i krenem se ustati, ali on me uhvati za rame i polako privuče nazad k sebi. Naslonim se na zid i skupim noge. "Pitam samo što se dogodilo? Ne govorim ti da ideš." Zagrlim ga i privučem sebi dok duboko udahnem.

"Posvađala sam se s... Znaš... Harry." Šapnem. "Oko čega?" Upita i pogleda me, zagrizem usnu i odlučim se pričati o tome. "Prvo je rekao kako si glup i onda da ja nemam šanse kraj Alexie ako bismo se natjecale oko te-" Stanem na sekundu, znači, skoro sam mu rekla da mi se nekako sviđa, zar ne? "Oko Teodora Roosevelta." Završim i on me pogleda kao nekakvog luđaka, valjda to i jesam. "O-okej." Zbunjeno odgovori. "Bilo bi bolje da idem ha?" Pitam i ustanem se te uzmem jaknu. "A daj. Ostani." Moli ali ja protresem glavom.

Zagrlim ga i odem do svoje sobe, osjećam se već bolje, bolje nego prije nego što sam došla kod Rowana. Čim sam došla, presvučem  se, operem zube i legnem u krevet. Gledam i strop pa stavim ruke na lice. Ne znak kako više s njim. Harry je potpuni nered, nekada društven nekada traži potpunu izolaciju. Mobitel se oglasi, uzmem ga s ormarića i pogledam poruku.

Od: Harry

Hej.

 

-

Za: Harry  

         

Što hoćeš?  

-

Od: Harry   

Znam da si ljuta, ali... Drago mi je što smo prijatelji.

-

Za: Harry

Mi nismo prijatelji, ti sigurno ne bi volio dosadnu, debelu, retardiranu štrebericu kao prijateljicu, zar ne?

Od: Harry

Bio sam ljut, molim te.

-

Dadnem mu jedan 'Seen' i ugasim mobitel te ga stavim nazad na mjesto i zatvorim oči. Bio je naporan dan, isti takav će sigurno biti i sutra.

-------------------------------------------

• Ispričavam se za sve pogreške! 

~ Nadam se da vam se sviđa, a ako da;

- <3VOTE&<3COMMENT& <3FOLLOW!