Time is Over ➵ h.s.

9. Chapter.

"M-molim." Jedva izmucam. On šuti i gleda u mene dok se naslanja na vrata. "Nisam glup." Kaže ozbiljno. "Kao prvo. Knjižničarka je izvan Londona, što znači da nitko ne smije biti u knjižnici poslije devet... Osim ako je ona tu, a nije, zar ne?" Kaže, a ja pogledam prema tlu. "Kao drugo. Lagali si, maloprije. Grizeš si usnu kad lažeš i postaneš nervozna. A kakva si bila, nervozna, zar ne?" Šapne, dok ja i dalje uporno šutim.

"Kada smisliš odgovor... Znaš gdje sam." Kaže, uzme jaknu s kreveta i izađe iz sobe. Ovo se... Previše brzo odvilo. Nemoguće. Najbolje bi bilo da se bacim s mosta. Ne. Otvorim ormar i pogledam unutra, znači, treba mi... Nešto crno i usko? Definitvno. Uzmem crnu majicu s dugačkim čipkastim rukavima i brzo je odjenem. Odem do kupaonice i našminku, što je 'smokey eyes' i crveni ruž. Uske traperice sam već nosila. Uzmem crnu kožnu jaknu s stolice te se ogrnem s njome dok stavljam mobitel u džep. Na noge obućem crne Dr.Martens čizme. Otvaram vrata i izlazim te ih zaključavam. Rowan misli da mi je žao? Nije.

Hodam niz hodnik sa smiješkom na licu, ako požurim, možda uspijem naći osobu koja mi sada treba, Harry. Prolazim kroz razne hodnike dok ne izađem na otvoreno. Vidim kako Rowan i njegovo društvo sjede na klupi i zafrkavaju se kao i uvijek. Njihov smijeh se čuje što naravno privuče i poglede od par cura koje su se okupile oko njih. On je jedan od popularnih, ja sam jedna od 'outsajdera'. Više ne. Mijenjam to, izlazim iz ove rupe od života. Fali mi taj adrenalin od jučer, definitivo adrenalin i osjećaj opasnosti. Prolazim dosta blizu njih, dovoljno blizu da čujem njihovo zviždanje. Ostale cure zakolutaju očima, i uzdahnu u znaku dosade. Izgleda da više nisu centar pažnje, kada nitko ne brine za njih? Sada se osjećaju isto kao i ja...

Samo što one sigurno neće biti u tom bedu 4 godine. Briga me za njih, boli me džon. "H-Helena?" Čujem kako netko tiho šapće, ja stanem, okrenem se i dođem do njih da me vide. Bio je mrak, negdje 18:00 ili više sati. "Ti- Ovaj- Znaš-" Oliver zamucka, jedan od njih četvero. Tom, Rowan, Oliver i Jason. "Izgledaš-" Tom krene sa smiješkom. "Gdje ideš?" Rowan odlučno zapita pozorno gledajući što nosim. Promjena iz dukseva i tenisica u ovo? Drastično. Znam i sama. "Sjećaš se da me je maloprije Harry trebao?" Kažem sa smiješkom i pogledam oko sebe da vidim kako Harry, udaljen par metara odavde, priča s nekim dečkom.

Poznat mi je, možda je čak bio i sa onima koji su me, recimo, natjerali na one gluposti od jučer. Mahnem Rowanu i ostalima te se bez riječi okrenem i odem. Oni su samo gledali, začuđeni mojom promijenom, ne znajući kako odgovoriti. Harry me uoči s daljine te mi mahne na što me njegov prijatelj pogleda. Dođem do njih i Harry me sa još većim smiješkom pogleda. "Hej." Kažem. "O čemu pričate?" Ubrzo nakon pozdrava kažem. "Kako sam htio povesti t-" Harry krene, ali glas od dečka, za kojeg sada vidim da je bio s njima, Louis, ilk tako nešto. "Pričao mi je kako želi dovesti onu Lorenu... Helenu na zabavu. Sigurno Harry. To bi bilo super, super zabavno. Ona je među 25 najboljih-"

"15 i na 13. je mjestu." Ispravim ga. "Uhm da... 15 najboljih studenata ovdje i ona će s nama na zabavu. Za nju je proslava rođendana samo sa roditeljima previše." Puhne i zakoluta očima te mi pruži ruku. "Louis Tomlinson, za prijatelje Lou." Rukujemo se dok se ja nasmiješim kao i on. Nisam ljuta zbog onoga što je rekao, istina je. "Helena, studentica na 13. mjestu." Njegove se oči rašire dok se lijevom rukom počeše iza glave.

"Uhm... Ja ovaj..." Malo mu se obrazi zacrvene dok ja odlučim prekinuti ovu tišinu koja traje vjerovatno već par sekundi. "Gdje idemo?" Upitam. "Oko pet kilometara odavde je šuma i moja vikendica, tako da... Tamo ćemo." Louis odgovori s osmijehom. "Vikendica kod šume?" Pitam, opet. "Moji starci su voljeli... Šume više od plaži." Odgovori dok hodamo prema, meni dobro poznatom, crvenom mustangu. Sjednemo unutra, krenemo i upalimo radio gdje krene 'Born To Die' od Lane Del Rey. Stvarno sam mislila da će prebaciti na neku Heavy Metal pjesmu ili slično, ali ostavili su ovu.

Nikada ne osuđuj knjigu po koricama.

Sada potpuno razumijem značenje te izreke. Nije važno kako izgledaš nego kakav si iznutra. I u to vjerujem od malena, važno je srce. A ne izgled tijela u kojem ono kuca. "Znači... Zar nisi trebala napraviti onaj esej?" Harry me izvuče iz misli dok ja tiho gledam kroz prozor, promatrajući okoliš kraj kojeg prolazimo. Svake minute postaje sve bujniji i gušći. Blizu smo, a ja ne ne vjerujem da je tako vrijeme tako brzo prošlo.

"Trebala sam." Šapnem, u daljini vidim brojne aute, silne ljude i... Svašta. Nose piće, hranu, neki čak i zvučnike. A ovo što Louis naziva vikendicom je jednokatna kuća. Atmosfera je bila vesela i živahna, ljudi su nosili kratke rukave iako je pomalo hladno. Što se više približavamo to je slika jasnija. Na sivkastom autu je naslonjena cura plave kose, niska je i deblja od mene. Nosila je kratku jeans suknju, neon narančastu majicu bez rukava i smeđe čizme na nogama. Zar nije za to malo prehladno? Koga zavaravam, mora biti da je i nju natjeralo nešto kao mene na ovo.

Bijes.

Ljutnja.

Dokazivanje.

Polako stajemo kada Harry izleti prvi iz automobila i zagrli curu koja i dalje marljivo čeka da svi izađemo. Zagrli ga i poljubi. Molim.

Molim.

Molim.

On ima... Curu? On. Ima. Curu. Nemam razloga za ovo, ali potpuno me je iznenadilo. I još nešto... Razočaralo? Da. Razočaralo. Gledam u njih kako se 'žvale' dok Louis stavi ruku na moje rame. "Idemo li?" Upita dok polako hodamo prema kući i ostavljamo zaljubljeni par da se živi pojedu. Zakolutam očima i hodam kraj Louisa do ulaza na kojem se već osjeti alkohol i čuje se Black Skinhead kao da sam na koncertu. Kao da Kanye West osobno pjeva. "Helena!" Pogledam na lijevo i vidim poznate plave oči, plavu kosu i taj prijateljski osmijeh.

"Niall!" Viknem i on me neočekivano zagrli. Pusti me, stavi ruke na ramena i pogleda me. "Izgledaš super! Hoćeš?" Pruži mi staklenu bocu piva. Crnog piva. Sada vidim zašto mi se činilo da ima malo irskog akcenta. Očito je. Zamahnem glavom i pokušavam se prilagoditi glasnoj glazbi koja mi odzvanja u ušima. Niall me obgrli jednom rukom i vodi kroz kuću, skroz iza gdje je većina. Pjevaju, plešu, zezaju se. Iako ovo izgleda super zabavno, draže mi je biti sama ili sa eventualno još jednom osobom i čitati knjige, gledati filmove ili nešto treće. Potiskujem osjećaj da se vratim nazad, do fakulteta. Rowan misli da je ono najgore što mogu? Vara se.

Gadno se vara.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

○Znači, svi dragi ljudi koji čitaju ovu priču :3 Vidim da su neki Team Helena/Rowan a neki Helena/Harry. Ako imate bilo kakvu ideju za ship name, od tog dvoje, osjećajte se slobodno i komentirajte ime(ako vam je palo na pamet) :3 I usput, 1k Reads i +100 Votes! Ljudi, volim vas! :3 <3

•Ispričavam se za sve pogreške! 

~Nadam se da vam se sviđa, a ako da;

- <3VOTE & <3COMMENT & <3FOLLOW!