Time is Over ➵ h.s.

27. Chapter.

"Dobro što je ovo?!" Viknem dok on koluta očima, stavljajući mobitel na šank kod kuhinje. "Hm?" Gledajući ga u oči stisnem šake i stojim pokušavajući ne eksplodirati.

"Božić nam baš super prolazi zar ne?"
"Ne. Zajebavaj. Se." Pogleda me s osmijehom na licu te se nasloni na šank. "Što Harry želi od tebe?" Upitam, te se malo smirim i duboko udahnem, brojeći do pet tiho i ležerno, pokušavajući biti što opuštenija. "Ništa." Šapne i zakoluta svojim smeđim očima, misleći da ovo uopće nije nekakav velik problem.

Njemu ništa nije problem. Nikada ništa nije ni bilo problem dok se ne dogodi nešto loše. Pobogu brat mi je s prijateljem kod fakulteta, umjesto mene, ja se ovdje natežem s djetetom. Iako ima 19 godina. Rhydian? Da, definitivno dijete. Ponekad me stvarno puno naljuti, ali dobro, neka, sve se vraća zar ne? Karma postoji, i to ne bezveze, sve je tu sa svrhom.

"Kako ništa?" Počinjem agresivno mlatiti rukama, kolutajući očima on se približi da me zagrli. Stavi dlanove na njegova prsa i pokušam ga odgurnuti, ali mi on uzme dlanove i pogleda u oči. Opustim se te pustim da me privuče u zagrljaj. "Ništa, u redu?"

"Dobro." Zagrlim ga još jače dok me on isto drži, vrlo čvrsto. "Znači... Ashton je s Rowanom, zar ne?"       

"Mhm... Javiti ću mu da dođe." Pustim ga i on krene sklanjati stvari s stola dok ja pošaljem Ashu poruku. Ručak je gotov, iako nije ispao kao što sam mislila da hoće. Morati ću jednom posjetiti Harrya, čisto da porazgovaramo... Čisti razgovor.  
                      
Gledam ga kako stavlja tanjure i ostali pribor za jelo, te čaše u perilicu.  Ne vjerujem koliko ga volim... I osjećaj je predivan.

"Hoćemo li večeras pogledati film? Samo nas dvoje?" Upita, dok mi je okrenut leđima, ali po glasu osjetim da se smiješi. "Naravno."

"Cool." Tiho se zahihoće, okrenem se i hodam po tamnom parketu do TV-a i ugasim ga. Radi skoro cijeli dan.

"Uskoro će nova godina." Kaže, obriše ruke krpom te dođe i sjedne na kauč, pridružim mu se. "I što ćemo?" Šapnem. "Smislit ćemo nešto." Nasmiješi se i na sekundu mi poljubi vrat.                                             
                                                      
Već vidim na što ovo vodi... "Rhydian..." Izustim i on me pogleda sa svojim predivnim očima. "Hm?" Izmumlja i poljubi mi čelo. "Volim te."

"Volim i ja tebe pokémonu." Nasmiješim se. Tek sada prijetim da sam ugasila TV, i da ovdje čisto sjedimo i razgovaramo. Predivno je. Divan osjećaj, samo sjediti i pričati, a izvana se čuje jak vjetar koji nosi bijele snježne pahulje svugdje.
***

"Novčanica od s brojim 2000 molim." Ashton ispruži ruku prema meni.

Mrzim Monopoly.                               

"Evo." Mrsko dodam, on se nasmiješi kao i Rhydian, njih dvoje se bore za prvo mjesto, a ja sam već izgubila, ova novčanica me je držala od bankrota, ali sada kada i nju nemam... Gotovo je, propala sam kao Grčka. "Nemoj plakati." Pogledam prema Rhydianu i on zašuti te krene slagati kućice. "Znači ovo je najgljuplja igra-"

"Kad gubiš naravno da je." Ashton šapne,  te dadne peticu Rhydianu. Super je što se slažu, ali...

Kud baš toliko?                  
                
"Odoh nam donijet nešto za popiti." Ustanem se, prošetam do hladnjaka, te izvadim nešto gazirano i donesem do stola. Čini mi se da će Ashton pobijediti, ali Rhydian ga prati u stopu. "Samo ne sedam." Ashton šapne i baci kocke.
                                                  
"I?" Rhydian ih pozorno prati kao i Ashton, a čak i ja.
"Sedam." Kažem, ugledam trojku i četvorku. "Ne moguće." Ashton uzme sve novčanice i stavi ih kod Rhydiana. "Ne vjerujem."

"Vjeruj." Rhydian kaže s podrugljivim  smiješkom na licu.  
                                                
"Nevjerovatno." Ash šapne. "Već je devet." Kaže i pogleda u mene. "Ovaj... Odoh leći, put me je smorio." Ustane se. "Laku noć."

Rhydian i ja šapnemo u isto vrijeme, na što se Ash nasmije. Pričekamo par sekundi dok se Ash popne gore do svoje sobe, svaki njegov korak se čuo. 

"Hoćemo li gledat film?" Upita te stavi svoj dlan na moj. "Narav-" Ustane se i otrči gore. Sjajno.

Što je sad smislio?

Uvijek nešto ima smišljeno.
                 
Ali tko ne voli iznenađenja?   
             
Složim sve figurice i ploču nazad u kutiju te ju stavim na mjesto. Pogledam van i uočim da je snijeg smiješkom na licu.  
                                                
"Nevjerovatno." Ash šapne. "Već je devet." Kaže i pogleda u mene. "Ovaj... Odoh leći, put me je smorio." Ustane se. "Laku noć."

Rhydian i ja šapnemo u isto vrijeme, na što se Ash nasmije. Pričekamo par sekundi dok se Ash popne gore do svoje sobe, svaki njegov korak se čuo. 

"Hoćemo li gledat film?" Upita te stavi svoj dlan na moj. "Narav-" Ustane se i otrči gore. Sjajno.

Što je sad smislio?

Uvijek nešto ima smišljeno.
                 
Ali tko ne voli iznenađenja?   
             
Složim sve figurice i ploču nazad u kutiju te ju stavim na mjesto. Pogledam van i uočim da je snijeg toliko krupan da se čini kao da je vani gusta magla. Stavim ruke u džepove tamno crvene dukserice koju imam na sebi i nekako se skupim. Pojačam grijanje i krenem do naše sobe.

Iako nisam umorna, sve se teže penjem uz stepenice, svaki put kad stanem, imam osjećaj da me tamno drvo privlači k sebi, i ne da mi da se krećem naprijed. Kao da me neki duh ili čak demon vuče k sebi.

Dosta horrora i 'Paranormalne aktivnosti' za mene.        

Pogotovo kad je Božić.   

Dođem i sjednem na krevet, promatram kako Rhydian bira filmove. "Paranormalna aktivnost?"

"Božić je." Dodam, znači, isti je kao i ja. Ne zna se tko je veći čudak. Vjerovatno ja. On je samo slatki dečko kojeg zanima... Demonologija? I to na praznik povezan s vjerom, logično da je normalno da mislim o tome zar ne?                                      

"Uhm... Možda... Titanik?"

"Ne." Film je jednostavno dosadan, mislim, gledala sam ga sto puta. "Gremlini?" Izvadi film i stavi ga na krevet. Uzmem okvir, okrenem ga i pogledam što piše na poleđini, okvir je sigurno star, slova su izblijedila; nisu čitljiva, ali se uspijem snaći.

Iako znam o čemu se radi, opet čitam, dok on uzima par jastuka koji nam zapravo uopće neće trebati. "Idemo." Pogleda me sa smiješkom.
                  
"Helena! Požuri!" Vikne dok silazi niz stepenice. "Tiše probudit ćeš Ashtona!" Viknem. Toliko o tome. "Sjedni." Strogo zapovijedi te ga poslušam i sjednem gdje mi je napravio mjesta. "Krećemo." Stisne play i sjedne kraj mene. Naslonim se na njegova prsa kao i uvijek.

"Sad će nova godina..." Izusti. Najgore doba godine. Svi ljudi koje znam su pijani ili u pritvoru zbog vandalizma; kojeg su napravili dok su bili pijani. "Znam." Šapnem dok film polako kreće, iako se ne obaziremo baš na njega   

"Hoćemo li slaviti samo nas dvoje?" Upitam.

"Sami?"

"Naravno." Potvrdim i pogledam ga u oči.

"Definitivno." Izusti i nasmiješi se.

------------------------------------------------------------------

• Evo ovako ljudi, iskreno mi je žao što ste čekali nastavak čak tri tjedna, ali meni je mjesec cijeli bio prepunjen obvezama. Nisam uopće našla vremena za pisanje, ipak je to moj hobi, a ne život, hvala ako razumijete. (: I hvala vam na 21,5K čitatelja i 1,2K votes-a :3

• Ispričavam se za sve pogreške!

~Nadam se da vam se sviđa, a ako da;

-Follow&Vote&Comment!