Time is Over ➵ h.s.

11. Chapter.

"Helena..." Snovi mi nestaju, a svjetlost koja ulazi kroz prozore mi budi. "Budi se..." Šapat, vrlo malen i nježan me tjera da otvorim oči. "Hej." Ugledam poznate plave oči ispred sebe. "Rowan? Otkud... Otkud ti ovdje?" Upitam dok zijevam i pokušavam držati oči otvorene. On sjedne kraj mene, nagne se i poljubi mi obraz. "A tvoja predavanja?" Burno se dignem u sjedeći položaj i shvatim da sam danas slobodna... Pa... Poslije podne, oko 17:00 imam jedno kratko predavanje. "Nemam ih danas..." šapnem, cijenim to što me je došao probuditi. "Rowan. Rowan. Rowan. Rowan." Ponavljam dok on legne kraj mene i omota ruke oko mene.

"Spava mi se."Šapnem i zatvorim oči, osjetim kako me privlači sebi. Moja leđa su bila okrenuta prema njemu, tako da sam osjetila njegov topli dah na leđima. "I meni..." Pospano kaže. "Tek je podne, možemo malo odrijemati." Čita mi misli, ali stvarno. Još malo sna neće mi škoditi. Sigurno ne. Osjetim kako mu se disanje usporava, kao i otkucaji srca... Zaspao je u trenu. S obzirom da je sveukupno imao 5 sati sna, vjerujem da mu je ovo najbolja stvar koja mu se mogla dogoditi. Eh, da, tek je podne, ležim ovdje u zagrlj- Podne? Harry!

Nježno pomaknem Rowanove ruke sa sebe i ustanem se. Odem do ormara i uzmem prvo što dohvatim od odjeće. Odem u kupaonicu i obavim jutarnju rutinu te se odjenem.   A što ću s Rowanom? Buditi ga neću, tako da... Ostaviti ću mu poruku, da sam otišla na sastanak i eto. Problem riješen. Izletim iz kupaonice i ostavim  u poruki na malenom komadiću papira, stavim je na mjesto gdje sam ja ležala, na jastuk.

Otišla do grada, nisam te htjela buditi. <3 <3 ~Helena.

Obućem crne conversice i napustim sobu, ako se požurim možda čak i uhvatim bus. Nadam se. Dotrčim do stanice koja je ispred fakulteta i uđem u autobus koji vodi do grada, Londona. Vožnja je bila, većinom, tiha, dosadna, kao i uvijek. Kada sam stigla do grada, otišla sam do najbližeg McDonald'sa, tj. i jedinog u ovom dijelu Londona. Pogledam na ručni sat, 12:30. Problemi. Problemi. Uđem unutra i vidim kako Harry sjedi kod stola nakraju prostorije. Priđem mu i sjednem prekoputa njega, gdje me čeka Big Mac, pomfrit i Coca-Cola. Neznam što ga je natjeralo na ovu prijateljsku gestu, ali umirem od gladi, i zahvalna sam mu na tome, pogotovo kada sam zaboravila novac. Morati ću mu vratiti, čim se vratimo nazad.

"Hej." Kaže, sa onim svojim ekstremno rijetkim prijateljskim osmijehom. "Hej i tebi." Šapnem i nasmiješim se. "Jeste li se ti i Rowan vratili na staro?" Upita, radoznalo. "Da..." Zbunjeno odgovorim, zašto bi to njega zanimalo? On nikada nije bio zainteresiran o našoj vezi, između mene i Rowana. "Samo da znaš da je non-stop pričao o tome." Kaže i pokaže bradom na jelo. "Hladi se." Šapne i uzme jedan krumpirić. Uzmem BigMac u ruke u bacim se na jelo, vjerovatno najnezdravije stvari ikada. Ali gladna sam, a rijetko jedem ovdje, tako da mi jedan neće naškoditi... Zar ne? Još mi nije jasno zašto me je to pitao. Ipak, on prezire mene i Rowana, mene malo manje, valjda. Ne vjerujem da bi se on ikako zanimao za nas.

Ne. Ne bi. Ovo je vjerovatno nekakva prolazna faza. "Zašto si rekao da sam ja kriva za tvoje probleme, jučer?" Upitam dok uzimam gutljaj gaziranig pića. "Ma... Nije važno..." Brzo odgovori i pogleda me u oči. Njegove crte lica su jedinstvene, kao i svake ali ovo je nešto posebno. Rupice na obrazima su mu davale opasniji, a ne onaj slatki izgled. "Uhm... Kako je?" Pogleda na hranu u mojim rukama. "Super... Hvala." Kažem i on se nasmiješi. Ovo je toliko čudno, sjedimo tu u tišini gledajući u jedno drugo. Zidovi kao da se približavaju, svi ljudi kao da nestaju, samo smo mi u prostoriji. "Lijepo vrijeme..." Izmucam i pogledam da vidim da vani kiša se zaustavlja. "Savršeno." Harry isto pogleda  prema sve rjeđoj kiši pa nazad u mene.

"Voliš li Slipknot?" Kaže dok stavlja ruke na stol. "Slip- molim?" Upitam. Nemam pojma što je upravo rekao. "Sex Pistols?" Osjećam se glupo. Znam o toj grupi sve, barem teoriju, kada su nastali i sve, ali pjesmu? Ni jednu. Protresem glavom i on me pogleda začuđeno. Rowan sluša i Sex Pistolse i ono čudo Slip- nešta. "Beatlesi?" Napokon. "Njih da." Oni su vjerovatno i najblaži, zar ne? Umjereni, spori rock, lijepa melodična glazba s porukom. Divota. "Najdraži član?" Pitam ga, počivamo se priključivati u razgovor, oboje, sjajne vijesti. "Ringo." Odgovori.