4. Chapter.

1.4K 77 3
                                    

Ovo će imati posljedice.

 Ovo će imati posljedice.

 Ne čini mi se. Prošla su dva dana i ništa, ali doslovno ništa mi se nije dogodilo. Zašto bi? Šutim o tome i čekam pravi trenutak da sve ispričam policiji. Ipak, kada je rekao da će sve imati posljedice, bila sam uplašena. Što može napraviti netko kao on? Svašta. Rowanu nisam ništa rekla, bolje da držim ovo za sebe, da to ostane između mene i 'Stylesa'. Još ne znam kako se zove, ali dosta mi je i prezime. Kakve posljedice? Razni scenariji su mi se motali po glavi zadnja dva dana, otkad mi je to rekao.

Ucjena? Vjerovatno. Nauditi će mi? Možda. Valjda neće, nadam se... Ne treba mi to. Zašto sam uopće otvorila tu kutiju? Zašto sam je otvorila pobogu? Morala sam, moja znatiželja je izgleda hiperaktivna ili tako nešto. Ne mogu se nositi s tim, ne mogu se nositi s činjenicom da svaki put kad pogledam prema njemu, on gleda prema meni. Kao da me promatra, prati da ne bih učinila nešto glupo i rekla sve.

 Zar je ovo igra mačke i miša? Igra mačke i miša u sobi bez izlaza ili bilo koje pukotine gdje mogu pobjeći, morati će mi se nešto dogoditi kad-tad. U jednom trenutku morati ću prihvatit da sam izgubila, da me je uhvatio, da mi nema izlaza, ni lijevo ni desno. Da mi ni lukavost ne pomaže. Da sam izgubila. Kako ću izgubiti? Kako?

 Osjećam se kao žrtva, a on je poćinitelj krađe. Što je ukrao? Moju sigurnost... A samo sam to voljela, osjećaj sigurnosti mi je vrlo važan, vjerovatno najvažniji od svih osjećaja koji prolaze kroz mene. Koji to osjećaji prolaze kroz mene? Strah, nesigurnost, ljubomora. Ljubomora? Ljubomorna sam što je Styles u ulozi mačke, a ja slabašnog miša.  Možda će tražiti novac od mene? Moguće, što je najgore ja ću se morati predati i dati mu ga. Ucjena. Nauditi će nekome meni bliskom, Rowan? Ne, ne bi se on usudio napraviti nešto Rowanu. Ashton? Ashton je u drugoj državi.

 Ostajem samo ja. Mene, mene će povrijediti.Na koji način? Sva ta pitanja... Silna pitanja, ni na jedno nemam odgovor. Da barem imam s kim razgovarati o tome... Ni to nemam. Imam osjećaj kao da mi je oduzeo sve. Osjećam se zatvorenom, među četiri zida, zaključanom, napuštenom, ostavljenom da trunem u samoći.

 To će mi se i dogoditi ako učinim nešto glupo i sve kažem. On će me ostaviti samu, zapravo već i jesam sama, zar ne? U nekakvom smislu da, ja razgovaram s Rowanom i svima koji su mi dragi, ipak, ne na onaj način na koji bi im rekla sve i skinula teret s leđa. Svi ovi događaji su me emocionalno izmučili, više ne znam komu vjerovati osim Rowanu.

 Dok hodam kroz hodnike, često pogledam preko ramena, da provjerim ide li tko zamnom. Pretjeran strah? Da, naravno. Radi se o marihuani. Puno novca, njemu je taj posao vrlo važan. Za novac, on bi sigurno učinio sve. Kako ne bi? Hodam sporo i u daljini vidim njega kako stoji i čeka nekoga. Mene. Pogledam iza sebe i vidim mnoštvo studenata, nitko se ne obazire na nas. Pokušavam ubrzati hod dok prolazim kraj njega, čak i gledam u suprotan smjer. On je bio naslonjen na zid i povremeno gledao na ručni sat i opet prema gomili. Pokušavam proći kraj njega ali ne pali.

 „Helena...“ Čujem ga kako me zove i prođem kraj njega, praviti ću se da ga nisam ni čula, ali s obzirom da je u tom trenutko bilo dosta tiho, činilo se kao da sam glupa ili tako nešto. Hodam ispred njega, mislila sam da će otići, odustati, ne. Čujem kako đon od njegovih čizmi grebe pod, nakon par sekundi osjetim njegovu ruku na svom ramenu. Dignem pogleda s tla i pogledam prema njemu. On je gledao prema meni, dok smo obadvoje polako hodali kroz drugi hodnik.

 „Da?“ Šapnem i pogledam ispred sebe dok on duboko uzdahne i skloni svoju ruku s mog ramena. Stavi ruke u džepove svojih crnih, uskih hlača i nastavi hodati kraj mene. „Kao prvo... Ime mi je Harry S-„ Odlučim se prekinuti ga. „Styles.“ Kažem i pogledam prema njemu, on kimne i obliže usne. „Da... Pogodila si... A drugo... Samo da znaš...“ Kaže, izgledalo je kao da ne zna što da kaže. „Samo da znam što, Harry?“ Kažem brzo, zvučalo je malo bezobrazno... Dovoljno bezobrazno da me on pogleda kao da ne vjeruje da je moguće da netko kao ja kaže nešto takvim tonom.

Time is Over ➵ h.s.Where stories live. Discover now