Time is Over ➵ h.s.

19. Chapter.

"Priznaj da si zaljubljena u njega." Rowan mi šapne u uho dok gledam kako Rhydian uzima salatu te je stavlja na pladanj te ide dalje sa biranjem doručka u kantini. "Nisam." Nasmiješim se čim izgovorim tu riječ znajući da je djelomično laž i    djelomično istina. "Hej."

Preko puta mene sjedne Harry, stavljajući pladanj s hranom ispred sebe. Okrene se i pogleda prema osobi u koju gledam od jutra. "Rhydian?" Izusti i pogleda nazad prema hrani ispred sebe. Dvije pečene kobasice, dva jaja na oko, salata i sok od naranče je što je Harry imao na tanjuru, kao i svakog jutra. Pravio se kao da se ono od jučer nije ni dogodilo, i ja sam također. "Znači, Harry..." Rowan pogleda prema njemu, dižući obrvu te stavljajući šake na stol. "Postoji li razlog zašto je ona jučer zvala da se dođe po nju?" Njegov glas je ozbiljan kao i uvijek samo što takav stvarno i treba sa bude. Harry sa smiješkom podigne pogleda sa tanjura ispred sebe te spusti vilicu i prestane se igrati s hranom na njemu.

"Ona je rekla da joj je bilo dosadno." Doda i uzme gutljaj soka od naranče te izvadi kutiju cigareta iz džepa svoje crne kožne jakne. Harryev still je jako jednostavan, uvijek uske jeans tamne traperice, Dr. Martens crne čizme, crna ili eventualno tamno smeđa majica ili kratkih ili dugih rukava i crna kožna jakna. Dok je od Rowana majica bez rukava od jednog od svojih najdražih bendova, uske crne traperice, crne čizme u radničkom stilu i kožna jakna. A Rhydian? Kožna jakna, crna majica kratkih rukava, poderane jeans uske tamne traperice i Dr. Martens crne čizme.

Harry je punk kao i Rowan, a Rhydian je radije grunge. A svoj stil neznam ni sama da opišem, ironija level profesionalac. Naravno, takva sam ja uvijek gledam druge osim sebe. Pogledam prema Rowana i on prema meni. Naježim se čim moje oči dođu u kontakt s njegovima, njegove oči su ledeno hladne, ali i tople, puste, ali i pune život, tihe, ali i vrište.

Njegove oči su kao raj na zemlji, onaj tip očiju u kojima se možeš izgubiti.

Skrenem pogled prema hrani te uzmem zalogaj salate. Osjetim kiselost od koje malo stisnem vilicu, ali onda opet pogledam gore prema Rhydianu koji uzima vilicu i nož te nam prilazi sa osmijehom na licu. "Evo ga." Harry kaže, kao da zna, iako mu je okrenut leđima. Pogledam ga zbunjeno, kako zna da on dolazi? Nema za to objašnjenja.

On vidi da sam zbunjena i odmah vidi zbog čega te se odluči odgovoriti na moje pitanje prije nego što ga ja postavim. "Po izrazu na tvom licu." Izusti, Rowan me u čudu pogleda, ali onda nastavi jesti kao da se ovo nije ni dogodilo. Pogledam opet tamo gdje bi trebao biti Rhydian, ali ga ne uočim nego osjetim kako netko sjeda kraj mene. "Dobar tek ljudi." Rhydian kaže i krene jesti. Svi jedu samo ja gledam okolo. Okrenem se i pogledam na stol iza sebe te vidim Jess i ostale na stolu dalje od nas.

Harry je sjeo samnom i ostalima umjesto s njima? Vrlo čudnovato. Pogledam prema Harryu, te se ustanem, on podigne pogled s tanjura. Sporo slegnem ramenima i on također,  nas dvoje kao da imamo taj neki način da komuniciramo bez ijedne riječi, samo sa gestama te da se u potpunosti razumijemo. Kao da smo povezano s nečim, iako nemam pojma s čime bismo mogli biti povezani dvije tako različite osobe kao što smo ja i on. Osjetim kako nam netko prilazi te pogledam prema Rhydianu i vidim kako netko stvalja ruke na njegova ramena, prvo se i on trgne,  ali onda začujemo glas od Jess.

"Jutro ljudi." Kaže i krene masirati Rhydianova ramena i vrat. On zakoluta očima i pogleda mrsko prema hrani ispred sebe. "Je li dobro ovako?" Upita. "Sjajno." On joj odgovori sa veselim glasom bez lažnog osmijeha, ionako mu ne vidi lice. Ona nastavi, ali on onda izgubi živce. "Dobro! Dosta je!" Kaže malo glasnije nego inače te ona sjedne kraj Harrya koji se ceri na ovo sada što se upravo dogodilo vrlo tiho i neprimjetno.

"Dobro..." Kaže kao da je povrijeđena ili slično de krene lupkati po stolu sa svojim dugačkim, neon crvenim noktima. "Harry."

On ju ignorira.