The Lightning Fire

26. Poglavlje

Uštinem se za obraze. Ne sanjam. Stvarno stoji tamo. Glavom i bradom. Ustanem načinivši dva koraka i zastanem. Ovo ne može biti ista osoba. Bio je otrovan za Bogove mile! Gledala sam kako umire preda mnom, kako mu se život gasi u očima. No prikaza nekoliko metara od mene je savršena kopija, samo što izgleda šesnaest ljeta starije. Igraju li se Bogovi ponovno sa mnom? Iskorištavaju ranjivost protiv mene?

„Moj otac bi trebao znati kada valja odustati od borbe"-nasmije se znalački, sjetno, kao da su sve njegove poduke napokon urodile plodom. Osmijeh kojeg mi je znao poklanjati kada sam u krivu, kada mi je htio dokazati kako nije sve tako crno kao što se čini. Da nije bilo Maxa koji nije napuštao moju stranu od kako se vratio, nikada ne bih završila ovdje. U potrazi za legendom. Mitom. Da nije bilo njega, Sol bi sada trunuo tri metra pod zemljom. Nije bio pri svijesti kada smo krenuli za Elementum.

„Iskušenje da prestaneš krijesnice, biti će najveće neposredno prije nego što ćeš uspjeti. Bogovi su uvijek s tobom"-s tom zadnjom riječju bukne u narančasti plamen i ispari ostavljajući me ponovno samu. Odlično. Što bih sada trebala učiniti? Nije bio od velike pomoći, zapravo nije bio ni od kakve pomoći. Uzdahnem frustrirano.

U redu, postoje četiri Postanka. Nalazim se na vatrenom dijelu Elementuma u potrazi za vatrenim Postankom. Trebala bih tražiti nešto što ima veze sa žarom, a jedino što se najviše ističe je statua feniksa u sredini. Priđem joj s oprezom. Ništa značajno ne zapadne mi za oko. Načinjena od kamena, krase ju par ogrebotina zbog starosti, mahovina na nekoliko mjesta gdje je padala kiša.

Nešto što se razlikuje od svega su oči. Jedno krasi tigrovo oko, dok druga duplja zjapi prazna. Prisjetim se zagonetke Bogova. Jedan odgovor je spominjao spomenuti dragi kamen. Možda trebam pronaći drugi dragulj? Pretražujem tlo pod nogama ne bih li ga negdje u blizini pronašla, no nisam te sreće.

Možda je negdje odskočio kada je pao na pod? Nervozno se nasmiješim na granici s ludošću. Ne znam trebam li osjećati zahvalnost što sam suzila potragu na jedan specifičan predmet ili prokletom jer neću danima izići odavde. Krasno, baš krasno.

Nisam sigurna koliko je točno vremena prošlo, samo da je sumrak blizu jer ponestaje svjetlosti unutar špilje. Ako se ne požurim pronaći ću se u mraku. Pronašla sam nekoliko starih balada i pjesama koje pjevaju o nastanku Elementarnih ljudi. Mnoge stranice nedostaju i imam samo pojedine dijelove cijele priče. Prvih četvero ratnika svoje su moći smjestili u četiri predmeta.

Pitam se kolika je njihova moć pošto su bili prvi od prvih. Izokrenem jedan kovčeg s papirima naopačke iz kojeg nešto zvekne na pod. Mahnito se bacim u potragu za predmetom kada mi tekst jedne pjesme privuče pažnju. Spominje četiri predmeta moći. Vatrena strijela, ledenica, pupoljak Sigillarie i procvali maslačak.

Nisam znala da li su to samo izmišljene riječi nekog pjesnika ili njihove moći. Pronađem baklju na zidu koju zapalim šibicama. Pazim kako ne bih prišla previše blizu papirima i time ih slučajno zapalila. Posvijetlim tlo i tada ga spazim.

Zasvjetluca na vatri privlačeći mi pažnju. Sagnem se uzevši kamen. Smeđi dragulj s prugastim šarama po sebi. Priđem feniksu. Oči su mu izvan mojeg dohvata. Veći je od mene barem za tri glave. Imam jednu ideju, no nisam toliko sigurna hoću li je provesti u djelo. S oklijevanjem prizovem oganj. Ruke buknu u plamen i na groznu sekundu pomislim kako sam prizvala plavu moć, ne. Samo regularna narančasta.

Zamahnem zapešćem načinivši stepenice do vrha feniksa. Izgledaju veoma nestabilno, iskre frcaju posvuda, no papiri su dovoljno daleko kako se ne bi zapalili. Na pojedinim dijelovima vatre gotovo i nema, no stepenište je moja jedina opcija pošto ne ugledam ljestve koje jedva čekaju biti upotrijebljene.

Zakoračim nesigurno nogom na prvu stepenicu i ugodno se iznenadim kada održi težinu. Gotovo zaplačem od sreće. S oklijevanjem koristim oganj sve od onog kobnog dana na bojnome polju. Duboko izdahnem načinivši još jedan korak. Žar isijava toplinom koju osjetim kroz cipele, no nedovoljno vrelo da ih istopi.