18. Poglavlje

179 17 1
                                    

3 DANA PRIJE

Maximillian

„Govoriš besmislice. Nisam nikada takvo što učinio. Uostalom..."-odmahnem rukom nonšalantno. Izgleda bljeđe nego inače, suho i ispucano. Težom. Kada bolje promislim, cijelo tijelo osjeća se nekako teško, umorno. Kao da ću svakoga trenutka pasti na vlažni kameni pod tamnice u duboki san. Progutam razdraženo slinu nastavivši dalje s obranom.

„Takva vrsta magije je zabranjena"-ako ćemo po zakonu gledati onda jeste zabranjena, no tehnički gledano nije. Ako te ne uhvate na djelu. Plavokosi princ pokloni mi znalački osmijeh. Kao da je prozreo moju laž.

„Možda bih ti čak i povjerovao da ne znam pravu istinu. Dobar si lažov kralju to priznajem. Jedna vrlo korisna osobina koja će ti trebati kako bi prevario svoju dragu Elizabeth"-ruga mi se. Čak i u ovakvoj situaciji gdje imam nadmoć nad njime. Nema ništa više za izgubiti. Stavio je sve na kocku kada je kročio nogom na Jupiter. Osoba je koja voli riskirati. Imajući pobjeđujuće karte uvijek pri sebi. Kakav je to život vodio na Deltonu ako se odlučio razmetati hrabrošću?

„Planet po imenu Abientus, nisam sigurna koliko je zima od tada prošlo, četiri-pet?"-zao osmijeh. Očekuje neku reakciju koju ne dobije. Podigne jednu plavu obrvu u zrak nijemo pitajući da li sam ozbiljan. Blefira. Siguran sam. Nitko me nije ugledao toga dana.

„Moramo li ovo otežati više nego što je potrebno?"-otpuhne zrak iznervirano.

"Crni čarnik s kojim si sklopio pogodbu je moj brat"-šok i nevjerica očiti na mojem licu. Osmjehne se ponovno sa znanjem kako ima nešto protiv mene. Dokaz.

„Usudio bih se reći kako je to bila pogodba sa samim vragom"-zanijemim nakon toga. Znao sam u što se upuštam kada sam kročio na Abientus. Znao sam koliki je ulog i bio sam spreman uložiti sve kako bih spasio Elizabeth, pa čak i vlastiti život. Smjestim se na hladni pod nasuprot njegove ćelije naslonivši glavu na zid. Striktno mi je zabranila ne činiti gluposti koje će me kasnije skupo stajati, no nije me bilo briga. Ležala je na smrtnoj postelji, nisam ju mogao izgubiti, nije joj još bilo vrijeme. No, tko sam ja da glumim sudca, porotu i krvnika?

„Svi mi imamo svoje tajne kralju. Tvoja je doduše isplivala na površinu. Pitanje koje ti postavljam jeste, koliko si voljan platiti za nju?"-mislima daleko kilometrima nisam obraćao pažnju oko sebe, no znao sam kako ima razapeti osmijeh od uha do uha. Zatvorim oči prepustivši se sjećanjima od prije pet zima.

5 ZIMA PRIJE

Maximillian

Blijedo lice i izražene crvene vene. Podočnjaci ispod plavih očiju, tamni i upali. Pogled usmjeri prema prozoru koji gleda na vrt obasjan jutarnjim suncem. Grimizne ruže plešu na laganom povjetarcu. Mislima je kilometrima daleko odavde, od mene i ovog dvora. Izgleda poput živućeg mrtvaca. Uzmem ju za ruku i stresem. Ledena je, iako joj venama kola vatrena krv.

„Reci mi što mogu učiniti, Elizabeth"-pogleda me staklenih očiju i pokloni slabašni osmijeh.

„Ostani sa mnom"-glas joj izađe hrapavo. Utisne ispucali poljubac na nadlanicu. Srce mi se raspada na tisuće komadića ugledavši ju ovakvu. Postojala je druga opcija za koju ne želi čuti.

„Abientus..."-započnem ponovno. Prekine me prije nego što do kraja izgovorim rečenicu.

„Obećaj mi da nećeš, Maximillian"-odbrusi, ton glasa oštar i zapovijedajući. Koristila bi ga uvijek kada je srdita na mene ili pokušava dokazati koliko su moje ideje zapravo glupe. Ova naročita ideja bi joj mogla spasiti život. Pokuša ustati, no lecne se od nagle boli i ostane ležati. Pognem glavu odsutno joj milujući dlan palcem. Zašto ne vidiš kako je ovo jedini način?

The Lightning Fireحيث تعيش القصص. اكتشف الآن