13. Poglavlje

218 20 1
                                    

Elizabeth

„Okupili smo se ovdje kako bismo okrunili novu vladaricu Jupitera. Naš voljeni kralj, Elias James nas je napustio, ali neće biti zaboravljen"-nadbiskup priđe oltaru i uzme pozlaćeni kalež napunjen božjim uljem. Crvena odora vijori za njime na nepostojećem vjetru.

„Kako biste postali kraljicom, tijelo i um moraju biti pročišćeni"-načini krug na čelu od lavandinog ulja. Stric mi je pričao kako ulje predstavlja sponu između suverenog i Bogova. Da su Bogovi s vladarom i šapuću u uho što je ispravno, a što krivo. Hoće li biti pored moje strane i kada postanem tamna?

„Ulje je blagoslovljeno od strane naših bogova, Huilu i Wadjet. Ako ste dostojni, onda vam sveta Vatra neće nauditi"-pruži mi ruku. Prihvatim ju i ustanem. Vodi me do kamene zdjele i plamena Vječite vatre. Gorio je s takvom intenzivnošću koja se ne pronalazi u normalnom plamenu. Osjećam surovu moć kojom isijava i ispunjava prostoriju. Hipnotizirajući je i istodobno neopisiv. Ne zrači hladnoćom ili toplinom. Ne može se mjeriti s mojim ili očevim ognjem. Ničija ne može.

Ne mogu dokučiti što me privlačilo k njemu. Još dok sam bila klinka voljela sam posjećivati hram s ocem. Često sam znala samu sebe uhvatiti pred zdjelom. Mogu se zakleti kako mi je ponekad šaputao riječi na drugome jeziku. Otac bi rekao da lupetam gluposti, no čak i sada čujem tihe fraze namijenjene samo meni. Bez daljnjeg razmišljanja položim ruke prema buktinji.

Vlastita moć se momentalno uskomeša. Primijeti prisutnost veće sile. Energija koja prostruji kroz mene nešto najjače što sam ikada osjetila i nešto najčarobnije. Svaka stanica postane uzbuđena. Svaka se želi domoći barem malog dijela snage. Pomislim ako previše upijem postati ću opsjednutom, ovisnom. Nipošto. Tijelo ugodno zuji. Plamen bukne.

„Bogovi su progovorili. Dostojni ste Vatrenog trona Jupitera"-masa odahne kao da su zajednički držali zrak. Izvadim ruke promatrajući za nekom vrstom promjene. Elementarni znak vatre na zapešćima. Crveni trokut. Nadbiskup mi skine zlatni plašt s ramena i zamijeni crvenim s grbom Jupitera. Plamen i grimizne ruže. Sjednem na tron prvi puta nakon ulaska okrenuvši se prema uzvanicima.

„Barathalion Eldwin, predstavljam vam, vašu nedvojbenu kraljicu. Jeste li došli ovdje danas kako bi odali počast i usluge vašoj vladarici?"-upita kancelara vijeća koji stoji na nekoliko koraka od nas. Nisam nikada pratila trag crnih feniksa s Elementuma. Ako on stoji iza toga, a sada se zaklinje na služenje, Bogovi neće oklijevati s kaznom.

„Zaklinjem se na doživotnu uslugu i odanost mojoj kraljici"-duboko se nakloni. Tišina. Nije on znači. Nadbiskup ponovi proces sa generalom vojske, činovnikom i višim dvorskim službenikom.

„Obećavate li svečano i zaklinjite se da ćete vladati narodom Jupitera i vašim posjedima i prema njima se odnositi na njihove zakone i običaje?"-pogleda uperenog prema vratima nešto čekam, očekujem. Netko će se svakoga trena pojaviti na pragu hrama i zaustaviti ceremoniju. Napola se nadam kako će to biti otac. Živ i zdrav. No nitko ne dolazi.

„Svečano obećavam da ću to činiti"

„Hoćete li zbog vaše moći u svim svojim presudama izvršavati zakone i pravdu u milosti? Hoćete li održavati zakone Bogova i održati Jupiter reformiranom religijom utvrđenom zakonima?"-zastanem. Christian nije zaslužio milost, ne moju, ne očevu, a pogotovo ne vlastitu.

Prekršio je prvo sveto pravilo planeta, ubio je kralja. Ne zaslužuje pravedno suđenje. Otac nikada nije dobio priliku ugledati me sretnu i nasmiješenu. Princ Vampira najmanje zaslužuje sreću od svih nas. Pobrinuti ću se da moje prvo provođenje zakona bude njegovo smaknuće. Neću mino stajati sa strane dok znam kako je očev ubojica među nama.

„Sve to obećavam. Izvest ću i zadržati, tako mi pomogli Bogovi"-lagani vjetar prostruji kroz prozore zapuhnuvši me u lice. Bogovi su znali što planiram učiniti, znali su i znati će svaki moj daljnji korak kroz život. Nisam znala da li su me podupirali u naumu jer i sami nisu voljeli Christiana ili je ovo upozorenje. Nadbiskup priđe oltaru i uzme zlatnu krunu s rubinima. Kruna koja je krasila glavu mojeg oca i prijašnjih vladara.

The Lightning FireМесто, где живут истории. Откройте их для себя