The Lightning Fire

8 Poglavlje

Elizabeth

Sljedećeg jutra me dočeka ogromna glavobolja i blaga pulsirajuća bol u vratu. Uhvatim se za bolno mjesto, no ne zateknem uzrok. Na noćnome stoliću pored kreveta počiva čaša vode i pladanj s hranom. Ispijem cijeli sadržaj i uzmem jabuku. Što se dogodilo sinoć? Nisam pila šampanjac, nisam ga ni pomirisala što se toga tiče. Jaki vjetar koji je pripadao princu Vjetra i nakon toga mračna rupa zaborava. Vrata spavaće sobe se otvore i Bella uđe unutra.

„Budni ste, zahvaljujem Bogovima"-priđe mi i privuče u medvjeđi zagrljaj. Uzvratim joj malčice zbunjena o čemu trabunja. Sjedne na krevet pored mene. Promotrim ogromni crveni rubin na prstu. Zaručnički prsten. Bila sam zaručena djevojka koja tuguje za drugim muškarcem.

„Što se dogodilo sinoć?"-upitam.

„Olujni vjetar je zapuhao, Maximillian vas je pošao tražiti i pronašao onesviještenu u vrtu"-sjećanja na vjetar dolaze u magli. Promotrim sobu u potrazi za haljinom. Počiva na lutci, poderana i umrljana zemljom. Bella prati moj pogled.

„Vjerujem da ste pali i tako poderali haljinu"-na rubovima ima tragove žarenja. Koristila sam vatru u borbi protiv Zoe gadno uništivši tkaninu. Plava kosa mi se stalno vraća u misli, no ne mogu ju povezati s određenim događajem. Proučim ruke. Maleni rez preko dlana što sam zadobila padom pokušavajući uhvatiti Zoe. Pod noktima sasušena zemlja. Zarijem ih u dlanove i širokih ruku prihvatim bol koja uslijedi. Otvorim usta da priupitam za Zoe, no Max uđe unutra i potrči u zagrljaj.

„Hvala nebesima da si u redu"-zašto me grle kao da sam bila na rubu smrti sinoć? Bella se ispriča i izađe iz sobe. Nisam znala koliko mi vremena preostaje dok Christian dođe na vrata. Trebam biti brza.

„Što se dogodilo s Dylanom?"-skupi zbunjeno obrve. To je čudno. Kao da ga se uopće nije sjećao. Zar nisu postali najbolji prijatelji? Obećao mu je epsku borbu samo da... Bijeli pogled prepun svjetlosti. Kamena statua... Misli ispare kako i dođu.

„Da li si zaista u redu Eli? Nisi se udarila u glavu prilikom pada?"-pruži ruku kako bi opipao čelo, ali ju odmaknem od sebe. Nije znao tko je princ Zraka, pobrinuti ću se za taj problem kasnije.

„U redu, gdje je Zoe?"-krasno lice obasja osmijeh čuvši njezino ime. Jedna osoba koju nije zaboravio. Zašto je uopće tako sretan u vezi nje? Nisam sigurna da li su se upoznali sinoć. Ako nisu dočekati će ga hladno rame ignoriranja.

„Morala se vratiti na Neptun. Problemi s njezinom majkom, hoću reći vašom majkom"-nisam sigurna mogu li je nazvati majkom jer je sve samo ne ta imenica. Kimnem kratko. Odjek čizama o mramorni pod izvan sobe. Napnem se očekujući vampira, no koraci nastave dalje. To je bizarno. Poslušam pozornije, no nema ničega više. Ponestaje mi vremena.

„Što mi se dogodilo sinoć?"-uhvati se za vrat protrljavši ga. Lecnem se na bol. Zelene oči se smrače, a lice izobliči u grimasu.

„Krvopija te ugrizao. Pokušava te pretvoriti, no nije bio uspješan"-pokušao me pretvoriti? Toplina sobe me napusti zajedno s bezbrižnošću. Protrljam lice drhtavim rukama. Na što sam spala. Ne mogu se ni od običnog vampira obraniti. Pa kako sam i mogla potrošivši sav plamen na Zoe.

„Ne brini moja Calido"-odmakne mi ruke s lica i pogleda. Pogled prepun ljubavi i čežnje potpali žar vatre koji je ležao ugašen u dubini duše. Plamen bukne i obuzme cijelu.

„Volim kada me tako gledaš"-položi topli dlan na obraz.

„Kako to?"

„Znam da nisi odustala od mene. Od nas. Boriš se, oduvijek jesi"-vrata se otvore bez kucanja i bez najave. Christian ušeta u moju sobu kao da ju posjeduje.