The Lightning Fire

1. Poglavlje

Svi ćemo jednoga dana umrijeti. Nije cilj živjeti zauvijek, nego stvoriti nešto što hoće. Zamahnem mačem odrezavši životinji glavu koja padne uz mukli udarac na pustinjsko tlo. Mukotrpno pogledam palog vojnika kojeg nisam uspjela spasiti na vrijeme. Nije jedini kojeg je dočekala ista sudbina, no srce me zaboli jer nikada više neće ugledati unutrašnjost svoga doma. Samo se nadam da je ostavio neki trag na ovome svijetu jer nitko ne zaslužuje biti zaboravljen.

"Spremni smo za pokret ako ste i vi, vaše Visočanstvo"-obrati mi se general nakon što je osigurao leševe za transport natrag prema dvorcu. Vatreni karankali znaju biti ponekad smrtonosna bića.

"Naravno"-poklonim mu kratki osmijeh i spremim mač natrag u koricu.

Mačevanje. Jedini sport u kojem sam mogla izbaciti agresiju iz sebe. Ljutnja na oca jer se ponašao nepravedno prema meni. Prije bi uvijek pronašao vremena i trenirali bi mačevanje, no u zadnje vrijeme govori kako je zauzet sa papirologijom, raznoraznim sastancima i čega sve ne. Istina je da nisam upoznata upola s problemima kraljevstva, no ne može biti toliko loše, zar ne? Jupiter nije nikada bio u boljem stanju nego trenutno.

Naravno, imao je i on svoje probleme kao susjedno vojvodstvo Fedospea. Na sjeveru graniče s planinama, na jugu imaju rijetku šumu i često su domaćini karkalu. Ovise o našoj regiji, Ilusteii, i često su nezahvalni jer ne šaljemo dovoljno vojne snage kao i zaliha. Znam kako moram sav svoj narod voljeti jednako, no prezirem Fedospeance iz dna svoje vatrene duše.

Bijesna sam na rođake, koji su pukom slučajnošću iz te regije, jer mi pokušavaju oduzeti prijestolje koje je moje po zakonu i rođenju. Nemaju pravo na njega jer sam ja prestolonasljednica, jedino dijete kralja Vatre. Sestrična Ember je najgora od svih njih. Kćer jedne vojvotkinje, očeve sestre o kojoj ne priča previše i u potpunosti ga razumijem zašto. Rekla bih da su samo ljubomorni jer neće ništa postići u svome životu. To mi uvijek izmami osmijeh na lice.

Kada postanem kraljicom zabraniti ću im svima pristup Jupiteru. Kada postanem kraljica zabraniti ću svima njima pristup Jupiteru. Tada će mi se ulizivati i razglabati kako nisu tako mislili, kako su samo htjeli biti prihvaćeni na dvoru. Bla, bla, bla. Sve su to prazne priče bez poštenog kraja. Žele više moći, slave i novaca. Imanja koja im je otac poklonio očito nisu bila dovoljna.

Mačevanje je sport u kojem sam se najviše pronalazila. Otac se uvijek šalio kako sam prvo naučila baratati mačem, nego li propisno hodati. Sjećam se još našeg prvog treninga. Nisam mogla podignuti mač u zrak koliko je bio težak. Nisam dopustila toj malenoj prepreci da me spriječi u daljnjem pokušavanju. Otac me znao podučavati novim potezima i trikovima koje bih kasnije satima uvježbavala na krpenoj lutci. Znala sam se vraćati na dvor prekrivena posjekotinama.

Popodne je sunčano i toplo kao i svaki drugi dan na Jupiteru. Živjeli smo podno padinama, no one su veoma rijetko donosile promjenu vremena. Božja planina je sveto mjesto na kojem sam bila samo jednom u svojem kratkom životu. Na njima nema ništa osim svetišta izgrađeno posebno za bogove vatre.

Lijepa je promjena obući kožnati oklop za promjenu. Haljine me uvijek stišću sa svake strane i oduzimaju zrak. Služavka bi me uvijek ukorila kada bih došla u sobu prekrivena blatom i travom. Volim ja nju, ali mora shvatiti kako se neke stvari nikada neće promijeniti. Obožava me oblačiti u tijesne tkanine i vrlo često se žalim na spomenuto. Ne vokaliziram svoje mišljenje previše jer ih ručno šiva i prepoznajem trud koji ide u njih. Zagrizem jezik i trpim. Nedavno je vrlo tajnovita u vezi novog projekta i ne želi mi reći na čemu radi. Samo da će mi se svidjeti kada ugledam to nešto.

Prođemo kroz portal i na drugoj strani izađemo u kraljevski vrt. Prepustim generalu da se pozabavi s kraljem Vatre i izvještajem kojeg svakoga puta vješto izbjegavam. Nekome drugome je moja pažnja potrebnija. Otac je dao ograditi poseban prostor za naše treninge. Teren je ogroman i što je najbolje, daleko od znatiželjnih očiju dvora Vatre jer je ograđen živom ogradom. Moje je utočište i vrlo često dolazim ovdje kako bih se ispuhala. Sve što mi je trebalo se nalazilo ovdje.