The Lightning Fire

5. Poglavlje

Elizabeth

Laknulo mi je čim sam saznala kako se otac oporavlja. Još više kada će se pojaviti na sutrašnjem balu i sačuvati mi ples. Dopustila sam samoj sebi mali trenutak sreće i mirnoće. Probleme ostavljam sa strane, biti će prisutni i sutra. Toliko sam dobre volje kako ću čak i Christianu pružiti priliku da se dokaže večeras.

Ugledala sam nešto u njegovim očima kada me došao posjetiti nakon što je otac objavio datum svadbe. Nisam znala što je to nešto, no voljna sam istražiti. Tračak dobrote, simpatije, možda neka spoznaja o samome sebi? Zakopala sam po njegovoj površini i pronašla masku kojom skriva svoje pravo ja. Zakopati ću dublje i izvući ono što skriva od svemira i samoga sebe. Priznajem da nije bilo lako s njime u ovih zadnjih par dana, no sigurna sam u svoju intuiciju kada mi govori da nije samo zloća i kaos.

Čim uđem u svoje odaje, nasred sobe me dočeka lutka s haljinom kratkih rukava boje ponoći. Uzmem tkaninu u ruke iznenadivši se toliko je zapravo mekana i glatka pod dodirom. Srebrni detalji prelijevaju se na svjetlošću lustera. Skinem ju s lutke i priđem ogledalu. Crna nije moja boja, no poklon je i bilo bi nepristojno ne nositi ju. Kucanje na vratima zajedno s novim valom paranoje. Osoba uđe nakon kratkog 'naprijed'.

„Divno će izgledati na vama"-komplimentira Christian ugledavši odraz zrcala. Priđe mi utisnuvši poljubac u obraz. Obuhvati me oko struka i položi bradu na rame. Da li je postalo odjednom nepodnošljivo vrelo u sobi ili sam to samo ja? Kroz otvorene prozore prohuja lagani povjetarac kao odgovor.

„Kakva je prigoda?"-upitam. Promotrim našu zajedničku pojavu. Vatra i tama u mojim očima se nikada nisu slagali. Znala sam se pitati zašto su mi bogovi podarili ovaj život. Mogla sam biti bilo tko u svemiru, ali sudbina je odlučila da ću postati supruga princu Vampira. Sve se događa s razlogom. Ja sam rođena s razlogom i ovdje sam da ispunim svoju dužnost. Ako je to biti žena ovom mladiću ispred mene tko sam onda ja da preispitujem svrhu bogova? 

„Vodim vas na večeru"-okrenem se k njemu zatekavši obožavanje u ružičastim očima. Nisam nikada razmišljala što će se meni dogoditi kada izgovorim sudbonosno da koje tako jako pokušavam izbjeći. Hoću li postati vampirom poput njega? Pomisao na ispijanje krvi će mi zgaditi večeru ako nastavim s ovom temom. Možda i nije tako loše što ću ostatak svojeg života provesti s njime. Ja... Ne, Max je tvoja sudbina, on je taj s kojim ću dobiti svoj sretan završetak.

„Da se bolje upoznamo, nikada nismo imali priliku. Ipak ćemo postati suprug i supruga za par tjedana"-i to me najviše plašilo od svega. Imam samo 20 ljeta i ne znam kako se trebam ponijeti niti što trebam činiti kao nečija supruga. Sumnjam da je itko napisao knjigu Kako biti dobra žena, priručnik za neiskusne dame.

„Budite spremni pred zalazak sunca"-utisne još jedan brzinski poljubac u obraz i lijenim koracima krene ka izlazu. Haljinu vratim natrag na lutku i priđem prozoru. Već par dana razmišljam o onome što je Christian rekao o mojim predcima. Da smo ja i otac posljednji živući nasljednici iz naše loze. Nikada nisam saznala što se dogodilo baki i djedu. Otac ih nikada ne spominje. Rekao je samo da su umrli braneći svoj planet. Imam malo vremena za ubiti prije večere. Izađem iz svojih odaja krenuvši putem knjižnice.

Znala sam da je Max već u biblioteci jer kada meni ne dosađuje onda većinu svog vremena provodi tamo. Pomisao da voli čitati mi je još uvijek suluda. Ponovno imam osjećaj kako me netko promatra. Okrenem se zatekavši sjenu na dnu hodnika. Priđem joj korak bliže, no u drugome trenutku ispari kao da se uopće nije pojavila. Sigurno umišljam stvari.

„Elizabeth"-začujem Isabellin glas negdje u dvorcu. Ako me pronađe, natjerati će me da cijeli dan provedem u kadi. Zadnji put je stavljala blato na mene jer očito čini kožu mekšom. Ne mogu joj proturječiti jer je imala pravo. Ugledam stražara ispred knjižnice priđem mu na hitrim nogama.