The Lightning Fire

20. Poglavlje

Pripovjedač

Zora sa sobom donosi Sunce koje se sramežljivo uzdiže iza planina stvarajući pejzaž ružičaste, crvene i narančaste na oblačnome nebu. Prve zrake dotaknu jezero u kraljevskome vrtu. Njegov odsjaj probudi uspavanu figuru na obali. Djevojka poredane plave haljine podigne glavu promotrivši okolinu oko sebe. Jedna ruka pliva u vodi, smežurana, dok druga pulsira od tupe boli, krvava.

Podigne se u sjedeći položaj i uhvati za glavu. Zaškilji prema suncu prekrivši oči laktom. Odlutalo lišće i grančice upletene u inače besprijekornu smeđu kosu. Modrice i krv krase anđeosko lice izobličeno u bolnu grimasu. Nekoć netaknuta tkanina umrljana travom, blatom i sasušenom krvlju. Trebala je pronaći svoju sestru i to pod hitno.

Sporo se podigne na noge i laganim, ali sigurnim korakom krene natrag prema dvoru koji se uzdiže u daljini. Sa svakim korakom mučno uzdahne. Morala je uganuti zglob nakon kobne noći. Barem je mislila da je samo jedna noć. Koliko je vremena prošlo, nije sigurna. Znala je samo kako je na jedvite jade izvukla živu glavu, no predah traje sve do sumraka. Nema vremena ponovno se pripremiti za sljedeću borbu niti povrati snagu. Jedina nada joj ostaje kraljica Vatre. Ako joj odluči pomoći.

Slike sinoćnjih događaja nepozvano ušetaju u njezine misli.

„Neću se predati bez borbe"-voda iza djevojke se uzburka na što se plavokosi mladić osmjehne široko.

„Nisam ništa manje očekivao od vas"-pokušava učiniti Elizabeth još moćnijom, no zbog kojeg povoda? Nije znala odgovor na postavljeno pitanje.

Ugleda dvorac i zastane na pošljunčanome putu koji vodi prema plesnoj dvorani. Nije znala na koji ulaz ući. Ako prođe kroz glavni prolaz stražari će postavljati pitanja i postoji mogućnost kako će ugledati svoju majku, a trenutno nije raspoložena na odgovaranje pitanja. Dvostruka staklena vrata ispred su sigurniji i diskretniji izbor. Istina, dobiti će čudne poglede, no barem će kraljicu Vode izbjeći. Kroči u dvoranu i ustajali miris vina, znoja i hrane zasuzi joj oči.

Udari glavom o kamen na podu i osjeti toplu krv kako se slijeva niz potiljak. Krvopijine oči poprime grimiznu boju. Nisu iste kao Elizabethine. Njezine imale tamni sjaj u sebi, dok njegove isijavaju dugogodišnjom zlobom i mržnjom.

„Očekivao sam više od bijele čarnice"-kaže. Zrka oko njih se odjednom uskomeša. Nije to njegova magija. Plavokosi mladić klon, neka nevidljiva sila ga natjera na koljena. Krv mu curi iz očiju i nosa.

„Jesi li ovo očekivao od jedna bijele čarnice?"

Počne se penjati stepeništem prema kraljičinom uredu, no zaustavljena je od strane straže.

„Gospođice, ne smijete biti ovdje"-okrene se prema glasu i uputi mrki pogled. Razrogači oči.

„Moje isprike princezo, ni...nisam vas prepoznao"-nastavi se penjati dalje stepenicama. Uhvati čvrsto ogradu jer ju obuzme jaka vrtoglavica i mučnina u želudcu. Oblije ju hladni znoj. Previše čarolije napustilo je njezino tijelo sinoć. Smrtno tijelo koje nije podložno na toliku energiju. Mora nastaviti dalje. Popne se uz zadnji niz stepenica i na vrhu ju dočeka tama. Trepne par puta dok ponovno ne povrati vid i skrene desno niz hodnik.

„Snažniji ste nego što sam mislio. Mamica najdraža je stvorila moćnu ratnicu"-podigne ruke i cijeli sadržaj jezera iza nje se podigne u zrak. Christian sa zaprepaštenjem u nemirnim očima gleda lebdeću vodu.

„O-o"-Zoe nije nikada koristila toliku količinu svoje magije i moći. Iscrpila je zadnje atome snage kako bi ostala na nogama. Živa.

Kraljica Vatre je okrenuta prema prozoru dok sjedi u naslonjaču promatrajući nadolazeću zoru. Sunce se ovoga jutra uzdiglo s mukom dok ga sivi oblaci nisu napokon progutali. Oluja se spremala. Vječita zima samo što nije pokucala na vrata dvora. Elizabeth nije oka sklopila. Pa kako je i mogla sa znanjem da možda više nikada neće ugledati svojeg supružnika, princem Vampira još uvijek na slobodi i njegovom prijetnjom.