The Lightning Fire

23. Poglavlje

Znoj neumorno kaplje s čela, bijela spavaćica poderana, zaprljana blatom i krvlju. Noge me ubijaju kao da se nisam mjesecima kretala. Elenor još uvijek onesviješteno leži pod stablom, no barem ne krvari više. Prizvani feniks je previše moći iz mene iscrpio i sada raspolažem sa malom šačicom energije. Titula 'najjače' mi ne znači ništa ako ne znam efikasno iskoristiti oganj. Hoću li ikada naučiti?

„Iskoristite krasnu glavicu kraljice"-Oliverov glas dolazi iza mene, no ne nalazi se tamo. Kako je uspijevao još uvijek stajati na nogama? Iscrpljena sam i na izmaku snaga. Možda je bio i on, ali to nije pokazivao.

„Znate i sami da me ne možete pobijediti. Olakšajmo stvari jedno drugome. Predajte mi djevojčicu i osigurati ću vam bezbolnu smrt"-nisam to kanila učiniti. Zna li kako smo ona i ja srodna krv? Mada to sada nije od velike važnosti. Spasila mi je život kada mi je zaštita bila najpotrebnija. Već sam izgubila jednu sestru, neću dopustiti sudbini da mi oduzme i drugu.

„Ni pod koju cijenu"-odgovorim prelazeći po svakoj površini šume u potrazi za njime. Ne osjećam goruću moć ostalih elemenata, samo vatru u rukama. Plamen se gasi malo po malo. Odugovlači. Namjerno odugovlači kako bi me učinio slabijom.

„Plašio sam se tog odgovora"-šapne mi u uho. Snažno me udari između lopatica. Poletim naprijed prema kori drveta. Pružim dlanove pred sebe načinivši štit. Sudar je bolio, no manje nego stablo na koje više nemam utjecaja. Krvopija ne posjeduje neke čarobne moći poput Christiana i Zoe, samo neiscrpnu snagu i brzinu.

Pobrine se da ostanem gdje jesam. Dočeka me snažan udarac u trbuh. Zaplačem dok se pulsirajuća bol širi kroz cijelo tijelo. Ovo će biti najmanje tri slomljena rebra. Prije nego što ponovno zamahne nogom, uhvatim ga za gležanj rastopivši čizmu do gole kože. Zaurla iz sveg glasa. Odgurnem ga od sebe što nije mnogo i ustanem.

Obuzme me zadovoljstvo ugledavši ga kako se muči ugasiti plamen. Osjetim nešto toplo na usni. Krv. Stvorim još jednu kuglu među dlanovima. Udahnem samo dim. Ne sada, ne sada! Baš kada sam pronašla ritam. Nisam još gotova. Ova bitka nije gotova.

„Očekivao sam više od vas i vaše moći. Izgleda kako glasine o najmoćnijoj vladarici ipak nisu točne"-prikliješti me na stablo s kojim sam imala neugodan udar. Kada je prije uspio ustati?! Bio je na drugome kraju, s kojom mračnom magijom on barata? Šuma kao da je slušala svaki njegov pokret jer me prigrli kao svoje. Sinkronizirana je s njime i svakim njegovim potezom.

Tri borbe me očekuju ako želim pobijediti sve prepreke pred sobom. Prva je krvopija, druga verzija mene koja upravlja mojim tijelom i na završnome bojištu gdje me očekuje novonastali kralj Vampira. Ako ne mogu pobijediti najlakšeg protivnika od njih troje, kako očekujem pobijediti konačnog zlikovca?

Gdje su mi moći kada ih najviše trebam? Gdje je nestala sva ta snaga koja bruji u meni? Neću ovom šljamu dopustiti da me pobijedi. Dokle god sam još na nogama nisam izgubila bitku. Ne može preuzeti ovaj svijet. Nakrivi glavu, promatrajući me poput miša satjeranog u kut. Velikodušno se prihvatio uloge mačke igrajući se sa svojom lovinom.

„Gdje je ratnica koja je zadavala princu Vampira poteškoće? Koja se oduprla samoj Tami? Gdje je djevojka koja je otišla na Elementum u potragu za lijekom koji ne postoji? Eliasova nasljednica pod mojom milosti"-stisne šaku u pesnicu i granje s krošnje se spusti prigrlivši me u smrtno naručje. Uhvate me oko struka istisnuvši sav zrak iz pluća. Disanje postane luksuz.

„Elias je bio dostojan protivnik. Bila mi je čast boriti se s njime, dok vi..."-cokne jezikom.

„Niste dolični nazvati se ratnicom"-ugušiti će me uskoro ako nešto ne poduzmem. Što bi otac rekao da me sada vidi? Duboko udahni Sienna i smiri živce. Promotri svoju okolinu i napadni smirene glave. Imam mjesta samo za jedan udah i to će mi postati zadnji ako sada podbacim. Udahnem koliko mi granje dopušta i zatvorim oči.