Slušaj
Dok vani ptice jecaju u letu
U naletima kiše i gromova
Svakakvih bjesomučnih nakazaLepetajući svojim nečistim krilima
One se i dalje drže visoko nad zemljom
I dalje lete, mada nemaju ni trunka snage
I dalje lete, one i dalje leteOne pate, one vrište, bol ih razdire
Silne kiše njihova krhka tijela tuku
Ali i dalje tu su, bez naznake predaje
Možda izgledaju slabo, no gore teškim plamenomA ja ih gledam, pod oknom raspalog prozora
Bez imalo volje da ustanem iz kreveta
Puna elana, u mladom vitkom tijelu
Puna snage za napraviti pa čak i čudesaŽivotne li ironije kad ja nisam ta pod kišom
Ja nisam ta koja se iz sve snage bori da preživi
Ne, nisam ta, ja imam sve na pladnju
Ne, nisam ta, ja sam utvara bez strasti i bez snova
YOU ARE READING
gomila smeća
PoetryFilozofiram o filozofijama koje su mnogi već davno isfilozofirali.