gomila smeća

nisi ništa kriv/a

Boja, sad već curi sa mog lica
Krv i još par potrganih žica
Slijepa, više ne znam kamo gledam
Samo izraz riječi i već te nikom ne dam

Moj je kavez jedno tako divno mjesto
Nedostaje mu svijetla i pomalo je tijesno
Ali to je moj dom, to je sve za što ja znam
Zbog njega ponekad i zamijenim noć za dan

No to je moja slobodna volja, snaga i odluka
Svaku nesvrstanu misao razdjeljuje ista ruka
Pažljivo biram ono što ću pred nama reći
Ta jednoga će klina izbiti samo onaj koji je veći

Ja biram, ja sam individua, stasala i svoja
Tome svjedoči na mojem licu izblijedjela boja
Jer osobnosti su tanke, osobnosti su sive
Ali ne brini, tvoje plahe usne tome nisu krive

Stvarnost te laže, ne vjeruj u nju
Prihvati to što te nema, to što nisi tu
Smjesti se u krevet, zaspi i odlutaj daleko
Možda pak postaneš med - tamo gdje teče mlijeko