gomila smeća

nitko ne želi živjeti

Sve je uvijek isto, sve je tako isto
Svaki dan je nova kap u moru sivila
Svaki je tmuran, iako oblaka nema
Sjetan, iako se Sunce na nebo sprema

Kome da se budim svakoga jutra
Kada nikoga doli svoga lica nemam
To je samo isprazan komad žilavoga mesa
Sasvim potajno prepun skrivenoga bijesa

A svako lice koje sretnem na ulici
Izgleda tako beskrajno tužno
Kao raspuklo sjeme prepuno života
Zrakoplov u letu uz uspavanoga pilota

Ne želim više gledati na oči
Kada neću više nikada vidjeti
Što tih istih očiju vrijedi

Ne želim više disati plućima
Jedino što udišem je zrak prepun
Olovne tuge i beznađa

Ne želim živjeti život
Kojega nitko ne želi živjeti