Svaka riječ i svako slovo
Već je bezbroj puta ponovljeno
Kakvoga li smisla ima
Da ih sada ponavljam i jaUgasit ću sva svjetla u sobi
Nemirno poći na počinak
Znajući da mi iduće jutro donosiSamo jedan korak bliže kraju
Samo jedan korak bliže rajuNo nije to onaj raj u kojem plivam
Okupana u svjetlosti zvijezda
Moj raj je ogavno mjesto puno smeća
Neprestane i neobjašnjive boliČesto si govorim kako želim da me nema
I kako na ovome svijetu nema ničeg vrijednaMoja sjena nije sjajna kao druge
Samo tmurna magla, blijeda rosa
Samo neka pojava koje jedva ima
Može je otjerati čak i mali oblak dimaDo sada se ništa dogodilo nije
Sve je bio samo mutan san
Mene nije bilo ovdje, ja ne postojimIzbriši me iz sjećanja
To je jedino što te molim
YOU ARE READING
gomila smeća
PoetryFilozofiram o filozofijama koje su mnogi već davno isfilozofirali.