gomila smeća

sjeme slobode

Danas vam upućujem jednu važnu molbu
Nikada mi samo nemojte stati na put
Pustite me da dišem punim plućima
Jer ipak, zaista ne želim živjeti uzalud

Pustite me da kročim svojom stazom
Kad za vaše ionako obično ne marim
Gledajte na svijet svojim vrelim očima
A mene pustite da danonoćno sanjarim

U jednom trenutku svijet će za nas stati
Pa zašto onda tako olako trošimo vrijeme
Ne bježite od smrti, tu je, sad će doći
U tom času naše nemirne oči postati će nijeme

No razloga za strah i trepet ipak nema
Jer samo svijest o smrti može nam donijeti spas
Ona je snažna inspiracija, sjeme naše slobode
Zato raširimo krila i pustimo svoj glas