gomila smeća

tišina

Smiri se i polako osluhni
Što li to tvoja duša zbori?
Jesi li ustinu vedar i sretan,
Ili te nešto u tajnosti mori?

Udahni zrak duboko u sebe
Prodiši kroz ovu sjetnu tišinu
Je li tvoje srce ugledalo Sunce,
Ili pak samo besmrtnu tminu?

Koja je tvoja tajna,
Kamo ti lutaju misli?
Čujem kako ti šapću:
"Svoj ego u nutrinu stisni"

I kako da ostaneš zdrav
Pored takve gadne nemani?
Boli me kada čujem dok govoriš
Kako ti jecaji nisu strani

I kako sve one dane što slijede
Ne želiš nikada uživo vidjeti
No, pogledaj me u oči i povjeruj
Da se zbog toga ne smiješ stidjeti

I znaj da morati ćeš ustati
Jer bitka nije nadomak kraju
No kada prođeš kroz trnovito grmlje
Naći ćeš sebe u presvijetlome sjaju