gomila smeća

gore ili dolje?

Tvoje sjajno lice se gnijezdi visoko gore među oblacima
Dok ja sjedim ovdje i bacam kosti gladnim, bijesnim psima
Oni njuše, pitaju se, pa kako si mogao do gore stići
Bez da si niz jednu, put paklenih vrata stepenicu, uspio sići?

Sada skupa sjedimo i mislimo, kako si uspio doći do gore
Je li te to možda odvelo Sunce što nas posjećuje svake zore
Ili te sjajna svijetlost pogledala ravno u oči
Svjetlost mitskog bića što se budi samo u noći

Sati prolaze, no odgovora još nema
Osjećam da se i na me smrt polako sprema
Pretvaram se u blijedu mrlju, sivo prazno polje
A kamo ćete me onda odvesti, gore ili dolje?