Nepostojanje druge duše pokraj mene ovdje dolje
Osjećaj je koji razdire me i danonoćno kolje
Grize me za uši, bode me u oči
Koliko se još ovakvih misli sprema na me doći?
Ne želim vas pokraj sebe, bježite od mene
Učinite bilo što samnom, presjecite mi vene
Kontradiktorni sudovi, perpleksni umovi
Ta nismo više djeca, sad smo borci surovi
No uzdignit ću se iz pepela i pronaći ću smisao
Jer mora biti razloga zašto me napada ova misao
Dapače, zbog takvih misli i stvaram ove riječi
A one govore ono što nikada neću izreći
Ne marim ni za čim i ne marim ni za što
Život bježi od mene, a ja se pitam tko
Prošao je i napravio vjetar iza mojih leđa?
Tko se to sprema da mi za vazda zaklopi vjeđa?
Ja nisam jedna od onih koji sjede za upravljačem
Već samo mali smrtnik što poseže sa upaljačem
Neprestano paleći jednu te istu, tinjajuću vatru
U polusnu si šapćem već ponovljenu mantru
A ona kaže kako život prolazi brzo kao dah
Zato si ne dopusti da budeš odveć tako plah
Ustani, hodi dalje i sanjaj hrabre snove
Vjeruj mi, na te čekaju brojne pobjede nove
