gomila smeća

pusti me da odem

Nemam više snage, za reći niti riječi
Nemam više volje, za nov korak prijeći
Svakog novog dana padam sve niže i niže
Svakog novog dana, smrti sam sve bliže

No nije da želim umrijeti, zaista nije istina
Želim samo nov život bez okova i zidina
Plačem čak pri pomisli da si pucam u čelo
Pak da je moje tijelo, more na obalu iznijelo

Ali ovo što ja živim, ovo nije život
Puko postojanje koje vozim na auto-pilot
Nikakve emocije u meni nema; prazan prostor
Iako previše spavam ne pomaže mi niti odmor

Što sam to napravila od sebe, gadi mi se sve
Svaka mala sitnica koja podsjeća me na mene
Nosim trnovitu krunu, no bol je tako tupa
Ja nisam živo biće, samo u prostoru rupa

I opet ponavljam, zaista si ne želim smrt
Bezbroj puta čujem da je samoubojica škrt
Ali vjerujte mi da drugoga izlaza zaista nema
Nema toga svijetla koje se na me sprema

Idite od mene, spasite me od zla
Ako te pitam hoću li živjeti nemoj mi reći da
Pusti me da odem, bez krivnje i bez bola
Daj da svoje tijelo utovarim na smrtna kola

Pusti me da odem, pusti me molim te
Ne plači za mnom, ta od rođenja samo umirem
Pravi se da me nema, da me nikada nije ni bilo
Pusti me da umrem, a da se ne osjećam krivo