gomila smeća

relativno

Moja pojava je relativna
Čas me nema, čas sam tu
I dok se privikneš na jedno stanje
Shvatiš da sva je ta radnja bila uzalud

Hladna, mirna, usamljena večer
Ispunjena je jadom i beznađem
Uz nedostatak proklete inspiracije
Kreira stanje teške rezignacije

Pišem na silu, neću to kriti od vas
I žao mi je što u pisanju više ne vidim spas
Ne znam kako iscjediti sokove iz svoga uma
I kako ne skrenuti s onog pravoga druma

Vodim život ustaljenog rasporeda
Zatočena u zatvorenoj, skučenoj sobi
U karanteni svoje jadne egzistencije
Okrenuta licem prema svojoj zlobi

Svi su krivi za moje probleme
Iako mojih problema uopće ni nema
Samo lijenost me dovodi do ovakvog stanja svijesti
Duševnog nesklada i strastvene obijesti

Fragmenti moje duše dijele se na komade
U nadi da će na takav način umanjiti moje jade
No, znam da to ipak nije ispravan način
Moram svom životu pronaći neki novi začin