gomila smeća

stražari s druge strane

Hladne sjene naviru oko naših glava
I od svih tih sjena me hvata neopisiva strava
Svakojake utvare ubiru porez na nas
Lažeći nam ravno u lice da predstavljaju spas

Tjeskobna tama im sijeva iz oba oka
Dok nas ruše mislima beskrajnoga toka
Ne znam kako pobjeći od ove noćne more
Ta na svome licu već razabirem dvije-tri bore

Razbijam glavu o hipotetskim pitanjima
Dok tako samo isplaćujem poreze njima
Gubim se u beskraju zamršenoga korijenja
Tankoj crti što razabire san od vječnoga bdijenja

Ne želim više biti žrtva razornih umotvorina
Već sanjam da moje srce kuca sred brda i dolina
Razriješite me okova iz paklenih odaja
Iako već znam da nas nevidljiva tajna spaja