gomila smeća

piščeva blokada

Trebam li čekati samo na taj čas
Da inspiracija stigne ravno k meni
Ili da se samo prepustim struji svijesti
Da me nosi, da se u vodama mrijesti?

Trebam li bježati od truda, od bola
Tjeskobe što mi uzrokuje nemogućnost
Stvaranja novih riječi, misli, rima
Kao da je moja suština satkana u njima?

Ne znam što da pišem, kako da počnem
Zaglibila sam u stanju nerada i bijega
Vrijeme liječi sve rane, mnogi kažu
I nemojte me shvatiti krivo, znam da ne lažu

No kako brojnih patnji više nema
Moja slova su se zadubila u san
I ne bude se, o kako li samo čvrsto spavaju
A ja se jedino mogu prepustiti bezdanom nadanju

Moram probiti taj led i krenuti dalje
Protiv blokade, protiv lažnih ideala
Jer zaista ne treba čekati na inspiraciju
Pak tako neću doživjeti svoju sljedeću kreaciju