~Tamara~
Brzo sam sišla niz stepenice i usla u dnevnu, imala sam sta i vidjet. Stvari su bile razbacane a Marije nigdje nije bilo. Zvala sam je ali se nije javljala. Brzo sam nazvala svo obezbjeđenje da zatvori sve kapije.
Istrcala sam vani i dobila poziv od strazara da su uhvatili crni kombi. Brzo sam stigla do njih a moji ljudi su ih okruzili.
Pogledala sam jednog i klimnula glavom u znaku da otvori vrata. Otavarao je polako dok su drugi ljudi oko njega, kombi drzali na nišanu.
Otvorio je vrata a iz kombija su izasli ljudi sa podignutim rukama, dok je Marija lezala, izgledala polumrtvo. Uspavali su je.
Ja:"Vi odvedite Mariju u sobu budite pored nje dok se ne probudi, uskoro cu doci za vama." nakon sto su klimnuli glavom u znaku da su razumjeli sta trebaju sve raditi, uzeli su Mariju i prenijeli do njene sobe.
Shvatila sam odmah ciji su ljudi, Stefanovi.
Ja:"Dakle gospodo, po mom, ja bih vas sad ubila, al ne, sad nece biti tako. Pusti cemo vas pod jednim uvjetom, morate svom sefu poslati jednu poruku. Znate li kom šefu? Ne Stefanu, vec Igoru. I da nađe bolji nacin da me unisti." namignula sam, zatim prisla jednom od cuvara i sapnula mu na uvo sta treba da uradi prije nego sto ih puste.
Brzo sam otisla do Marije da vidim kako je, ipak mi je ona na prvom mjestu.
Paris, Francuska 14:30h
~pisac~
"KAKO JE MOGUCE DA STE JE IZGUBILI!" derao se na ljude dok je lupao rukom od sto.
Xx:"Nismo je izgubili gospodine..."
"MA STVARNO? NISTE? A GDJE JE ONDA? DAL NE STOJI OVDJE NEGDJE, IZA MENE? HA?"
"Dobro Igore smiri se. Znas ko je Tamara..."
"Ma daj molim te Aleksa. Retardi glupi. Ne mogu jednu obicnu devojku da otmu iz kuce koju cuvaju ukupno 5 cuvara. KAKO BI KRALI NESTO? Uhh."
"Daj molim te, pa zar te nije ta devojka toliko puta sjebala, a bila je sama, sama s tobom, jedan na jedan. Nemoj da prigovaras tim ljudima vise. Ne nerviraj me i sjedi dole da porazgovaramo."
Igor ga je pogledao poprijeko i sjeo. Pio je viski a casa samo sto nije pukla od njegovog stiska ruke.
" Dakle kako mislis da prebacis robu preko granice? "
" Vjerovatno brodom. "
" Brodom? Jesi ti lud? "
" Naravno da nisam, imam svoje ljude svagdje, zaboravljaaaass." nasmijao se slatko
" Ne smij se i provjeri to jos jednom."
" Dobro provjericu hajde sta se brines samo, uzivaj bar nekad kad tvoj prijatelj sve sređuje. "
" Znam, toga se ja i plasim kad ti sređujes, ali dobro. Pozovi i Sanju i Leu moramo i s njima razgovarati. "
" Uredu. Cim kraljica naravno ustane, pa nek ona zove Leu. "
YOU ARE READING
Gorka sudbina 🖤
ActionSta je zivot kad izgubiš ljude koje volis, koji su ti roditelji, ? Sta je zivot kad izgubiš brata ili sestru? Sta je zivot bez porodice, prijatelja ? Nista, zar ne? Zivot je čudo, jel tako? Danas si tu, srecan si, sutra si negdje drugdje, tužan si...
