~Milos~
Probudio sam se vezan za stolicu u mraku. Pored mene je Nemanja. Nisam se trebao igrati s njom, i to opet. Sad ce me muciti, ali to nije problem, problem je sto ce muciti i Nemanju a nije kriv.
"Pa dobro jutro momci." usla je sa osmijehom a iza nje Marija pognute glave.
Iskreno.... Ja razumijem Tamaru, jer da sam na njenom mjestu ja bih do sad vec izvrsio ubojstvo.
"Priključite struju na Milosa samo. Nemanja nista nije kriv."
Udarala me je struja i bilo je užasavajuce. Ponekad zaboravim koji je ona psihopata. U svakom mom kriku ona je uzivala...ali Marija nije. Vidio sam joj oci pune suza...
Zatim sam osjetio jak udarac u lice. Ošamutilo me je malo, ali bio sam dovoljno svjestan da vidim ko je to uradio. Pa normalno, ko drugi nego Tamara.
"Tamara, prestani molim te."
"Ne." odbrusila joj je.
Marija je odgurnula Tamaru, na sta smo je svi cudno gledali. Zna li Marija da je Tamara vjestica i da ako je izdas mrtav si?
"Marija, nemoj."
"Tamara nije uredu ovo sto radis. Molim te nemoj."
"Branis osobu koja te je htjela iskoristiti.... Pokrasti i onda na kraju samar? Jel? Okreces se protiv mene Marija?"
"Ne okrecem se Tamara, a i svega toga sam dobro svjesna. Nemoj. Samo nemoj molim te."
"Slatka si, ali nemoj me zaustavljati kad zavrsavam nesto." rekla joj je hladno.
"Prestaces."
"Natjeraj me." osmjehnula se.
Marija je nasrnula na Tamaru, na sta se tamara samo izvukla. Nije se ne trudila, sve dok joj Marija nije opalila šamar zbog kog joj je krv krenula iz usne. Tamara se nasmijala i udarila je sakom nakon cega je pala.
"Trenirala si mala, a?"
Marija:"Imala sam dovoljno vremena dok te nie bilo." rekla je i vezala kosu u visoki rep. Kako joj dobro stoji. Ta mala se bori za mene? I poslije svega sto sam joj uradio?
Marija je uglavnom zeljela da udari Tamaru ali nije uspijevala...
Dok se tamara nije ni trudila. Odjednom je u tu šupu uletio kombi. I izasli su ljudi sa maskama za disanje. Bacene su dvije dimne bombe...Uzeli su Nemanju... Sigurno su htjeli mene ali su pomjesali. Nista nismo vidjeli i poceli smo se gušiti...
Osjetio sam kako me neko odvezuje... Tamara. Cudno, ona bi obicno ostavila ljude da trunu. Svo troje smo izasli na svjez zrak. Imali smo osjecaj da smo se ponovo rodili.
"Odveli su ga.... Mog druga."
Tamara je samo uzela telefon i nazvala nekoga, rekla je da se spreme. Meni i Mariji je pokazala glavom da uđemo u auto. Vozila je jako brzo u nepoznato. Stigli smo na neko mjesto puno auta, auto trka... Nisam bio nikad na njoj, vise volim motore.
Izasli smo iz auta i krenuli za Tamarom. Usli smo u skup gdje je bio visok momak...
~Marija~
Iskreno plasim se ovakvih mjesta, nikad ne znas kad neki ludak moze iznijeti bombu i dignuti nas u vazduh.
Krenuli smo za Tamarom i vidjela... On. Sta on radi ovdje.
"Zdravo Igore. Nadam se da si spreman." nasmijala se.
Odjednom su svi uperili postolj u Tamaru. Zar on nije iznenađen sto je ziva? Zar niko od njih?
"Ja sa mrtvacima ne razgovaram."
"Duso, znas li ti da su ovo moje ulice?"
"Pa?"
Tamara:"Ove ulice me mozes kupiti. Nikad." kada je rekla to svi su uperili pistolje i puske u njega.
"Za 4 dana, Francuska, Paris, nemoj da kasnis i donesi ono sto je nase." klimnuo je glavom i nasmijao se. Otisao je, a mi smo usli u auto.
Tamara je bila jako ljuta.
Dosli smo kuci i usli unutra. Sacekala nas je teta Jelena. Sredili smo sobu za Milosa, bila je bas pored moje.Niko nije bio u kuci, Tamara je izasla ljutito, a Čika Zoka i teta Jelena otisli da rijese nesto.
Ostala sam sama sa Milosom. Bio je u svojoj sobi. Odnijela sam mu da jede i da mu ocistim rane. Ponijela sam i prvu pomoc.
Usla sam u sobu a on je sjedio gledajuci u jednu tacku. Jelo nije ni pipnuo. Sigurno mu je zao Nemanje, znam, on nista nije kriv a tako je najebo. Sve zbog nasih gresaka.
Uzela sam kremu i pocela mazati po njegovom nabildovanom tijelu, dok je lezao na krevetu.
U jednom trenutku je samo uhvatio moju ruku i primakao sebi. Drugom rukom je uhvatio moj struk primičeći me njemu.
Opet me obuzeo onaj cudan osjecaj zelje za njim. Primakao je svoje usne mojim i onda ih spojio... Nježno.
Ljubili smo se a onda me je uzeo u svoje narucje i polako skidao moju majicu na bretele.... Skinuo bi prvu bretelu a onda ljubio... Ljubio bi mi vrat.
Skinula sam mu majicu dok smo jedno drugo gledali gladno.
Naglo me je okrenuo tako da je bio iznad mene. Ljubio mi je usne, spustajuci se do mog stomaka a onda jos nize. Skinuo je moje hlace njezno ljubeci svaku tacku na mom tijelu."Jesi li ikad..."
Odgovor na to pitanje me postidio i samo sam klimnula glavom u znaku da nisam.... Spustila sam glavu. On i ja smo ipak dva različita svijeta. Svojom rukom je podigao moju bradu gledajuci me ravno u oci."Bicu njezan ne brini se mala." nasmijao se sto me primami da se i ja nasmijem...
"Imamo problem." govorio je dok je rukama pretrazivao svoje dzepove u hlačama.
Slucajno je otvorio ladicu i nesto izvadio... Zastita. Ali otkud tu u sobi?
"Pokusaj biti tiha..." šapnuo mi je na uho na sta sam se najezila.
Skinuo je sve sa sebe i Primakao mi se... Uplasila sam se. Osjetila sam jaku bol. Bol u kojoj uzivam. Taman kad sam htjela vrisnuti njegova ruka je pokrila moje usne. Ruke mi je drzao iznad glave. Uzivala sam u svakom njegovom ulasku u mene.
Prstima je sa mojih grudi silazio do između mojih nogu. Osjetila sam tako blag osjecaj. Svaki moj ispusten krik njega bi doveo do ludila i bio bi sve grublji. Bio bi brzi.
Drzao se na laktovima, naslonjen iznad moje glave. Omotao je moju kosu oko svoje šake. Vukao mi je glavu prema jastuku svaki put kad bi me uzitak pogodio i ja pokusala ustati. Usao bi opet u mene i doveo do ludila. Njegova široka ramena bila su do krvi izgrebana zbog mojih noktiju.
Drzao je moj struk cvrsto da se ne pomjeram dok je drsko ulazio u mene. Vrstala sam a njega je to jos vise palilo.
Ustala sam i ovaj put ja vodila prljavu igru. Sjela sam na njega i vrtila kukovima. Izluđivalo ga je svaki moj pokret. Natjerala sam ga da stenje... Izgovarao bi hrapavim i zadovoljenim glasom moje ime... Ni on kao ni ja nije htio da ovo prestane a ja se nisam stedjela... Htjela sam samo to zadovoljstvo s njim pa makar citav zivot zalila.
Brzo sam dosla do vrhunca nakon cega me je spustio na krevet. Poljubio me je njezno. Nisam vise bila u snazi za bilo sta.
Odveo me je pod tus, gdje smo ponovili igru. Moje noge su se za tren nasle na njegovom struku a ruke oko vrata. Pribio me je uz hladne plocice dok je ispunjavao moju unutrašnjost. Opet smo dosli do vrhunca nakon cega me je on istusirao i poljubio. Odnio me je do kreveta gdje sam zaspala u njegom zagrljaju. Samo sam uspjela zamjeniti posteljinu dok je on otisao da ocisti vodu koju smo prosuli u kupatilu, jer nista vise nisam bila u snazi da uradim.
YOU ARE READING
Gorka sudbina 🖤
ActionSta je zivot kad izgubiš ljude koje volis, koji su ti roditelji, ? Sta je zivot kad izgubiš brata ili sestru? Sta je zivot bez porodice, prijatelja ? Nista, zar ne? Zivot je čudo, jel tako? Danas si tu, srecan si, sutra si negdje drugdje, tužan si...