Gorka sudbina 🖤

28. Dio

~Tamara~

Izgubili smo na trci i izgubila svoje najdraže auto. Sve je to bilo smjesteno, logicno. Jos me onaj kreten zbacio sa puta, ali neka, bar sam ga posteno iznenadila sa tim sto sam ziva.

Nije on ni svjestan sta ga ceka. Svi govore "Osveta se sluzi vruca", ali ja ju sluzim hladnu. Kad izgubi pojam o meni, kad misli da mu necu nista, kad me zaboravi.... Tad ja nastupam. Tad ga dovodim do trenutka da me pamti citav zivot.

***

Krecemo kuci, sa porazene trke, a na putu ka kuci nas zaustavljaju auta. Zatamljena stakla crnih BMW-ova i Mercedesa G klase okruzili su nasa 2 auta.

Izasao je on. Marko.
Bez imalo razmišljanja izasla sam i ja.
Krenula sam u Markovom pravcu dok su drugi ljudi izasli i uperili automate u nas. Opalila sam mu samar bez da sam razmislila sta se moze desiti.

Taman kad su htjeli pucati, Marko je podigao ruku u vis i spustio. Svi su spustili oruzje.

Opet su njegove oci gledale ravno mene.... Opet su sijale kao i prvi put kad smo se sreli.
Opet mi je srce zakucalo kao prije, izgleda da mrznja nije dovoljno velika.
Necu dopustiti da se bilo ko vise ikad igra sa mojim osjecanjima.

"Šta zeliš ti od mene?"

"Samo želim da ti objasnim..."

"Nemamo mi o cemu razgovarati. Nemamo!!!"
Krenula sam a on me je uhvatio za ruku i povukao uz sebe. Osjetila sam njegov dah na svom vratu i njegove oci uperene ravno u moje... Moje koje su izbjegavale da ga gledaju jer su znale da ce popustiti....

"Aleksa je htio da te ubije.... Ja sam za njega radio dugo godina.... Bio sam mu duzan. Na sve to rekao mi je da si mi ubila porodicu. Nisam mogao zažmiriti na to."

"Ja tebi ubila porodicu? Jesi ti lud?"

"Bila si ubica, kako da znam da li si ti ili ne?"

"A da pitas?"

"To je glupo..."

"TI si glup."

"Znam ali..."

"Ali ne postoji." Okrenula sam se prema autu i prije nego sto sam usla u auto imala sam da kazem nesto.
"Ako se ne sklonite sve cu vas dignuti u vazduh kao i vase porodice." bila sam ozbiljna ali i ljuta.
Ako vec neki tako misle, tako ce i biti.

Vozili smo se tako i dosli do vikendice, iskreno nije mi se islo kuci u tu guzvu. Zelim mir i spokojnost.

Legli smo u svi u krevete bez ijedne progovorene rijeci. Svi su bili neraspoloženi nadrkani, teta Jelena i čika Zoka su otisli kuci dok smo Marija, Milos, Jovan i ja ostali u vikendici.

Ne mogu da spavam. Ne znam sta me muci. Mozda predosjećaj? Mozda ce se opet nesto lose desiti. Uporno i uporno mi se to desava.

Lupanje.... Cujem kako neko lupa. Prozor se otvara i samo vidim baterijsku lampu kako baca svoje svjetlo.... Neko obucen u crno baca nesto... Dimna bomba za uspavljivanje.... Vidim dim. Nista vise. Polako udišem i opustam se jer znam da opiranjem nista ne postizem... Brzo osjecam kako mi se spava....

***
~Marija~

Budim se i prvo sto vidim je neki crn covjek. Kristijan.
Ne znam kako sam ovdje zavrsila, ne sjecam se nicega. Moram priznati da sam uplasena.
Kako su me uspjeli dovuci ovdje a da niko od mojih nije primjetio? Kako me je toliko uspavao? Zasto je bas mene ovdje doveo? Sta ce mi raditi? Hiljade i hiljade pitanja mi se vrti po glavi.

"Pa dobar dan ljepoto." pozdravio me taj skot, Kristijan

"Sta hoces od mene?"

"Mnogo, mnogo toga, ali ne dalo od tebe nego od tvoje citave jadne ekipice."

"Ali šta smo ti mi skrivili, ne razumijem?" "

" Vi? "nasmijao se
" Vi niste nista, ali vasi roditelji jesu. "

" Nasi roditelji? "

" Vi jos nista ne znate o sebi. Apsolutno nista. " smijao se glasno.

" A sta treba da znamo? "

" Pa mozda to da te je brat htio ubiti ali nije uspio...."

Glasno sam se pocela smijati... To je bilo suludo. Ja cak ni nemam brata.

"Ne pricaj gluposti. Ja cak ni nemam brata, jedinica sam."

"Nisi jedinica."

"O da jesam."

"O ne nisi. Ti si samo usvojena jedinica. Tvoje roditelje kako sam cuo, pa ubili su ih. Da. Nego, znas li ko je tvoj brat?" taj gadan osmijeh mu se nije skidao sa lica.

"Ko mi je brat?" dok sam te cudne rijeci izgovarala, gorke suze spuštiše se niz moj obraz.

"Aleksa. Onaj Aleksa sa kojim ste se udruzili protiv mene. Htio te je ubiti, ali se desila nesreca pa je neko drugi sjeo na taj Tamarin motor.... Naravno tu ima umijesane prste i Lea. "

"Lažeš!!! Kakav si ti lažov? Gdje ti je dusa?" vrištala sam i derala se... Suza je suzu stizala i nisam htjela da se smirim.... On je samo izašao. Gad.