Gorka sudbina 🖤

23. Dio

~Tamara~

Kada sam ih probudila i kada su napokon dosli sebi, pocela su pitanja.

"Sta se desilo Tamara? Ne razumijemo. Ubili su te, pala si sa motora i vidjeli smo kako je eksplodirao."

"Prvo. Niste mogli vidjeti kako je eksplodirao jer je tako kamera stavljena, da most pokriva sve sto se desilo, sto znaci da je moglo bilo sta eksplodirati. Drugo, jesi li me vidio pod kacigom? Da sam bas to ja?"

"Ne ali...."

"Vidjela sam te u mrtvačnici."

Tamara:"To sam bila ja, Marija. Morala sam malo odglumiti, uz pomoc potkupljenih doktora."

"A grob?"

"Jeste li mi vidjeli tijelo i facu u sanduku, teto?"

"Pa ne, bila si pokrivena..." rekao je nesigurno čika Zoka

"Ne, nego ja tu nisam ni bila. Stavili su nekog random beskućnika i to je to."

"Zasto si to uradila? Zasto te nije bilo tako dugo?"

"Pa koliko vidim, taj koji mi je sve ovo namjestio... Nema ga? Ocekivano."

"Ne razumijem te."

"Marko."

"Šta Marko, Tamara?"

"On mi je namjestio tu smrt. Cula sam ga kako prica na telefon sa Aleksom, bliskim i najboljim drugom od Igora."

"Ne, ne, ne moguce."

"A zasto? Bas je kul. Nego jeste vi mislili da sam vaskrsla ili postala vampir?" pocela sam se smijati a Marija me je gađala jastucima.
Lijepo je vratiti se kuci.

"I sta cemo sad?"

"Nisam ja ovoliko odsutna bila za dzaba, znate? Krece osveta. Krece igra."

Jutro

~Marija~

Idem prema Tamarinoj sobi, ulazim i vidim kako sjedi gledajuci kroz prozor.

"Hej..."
Nije me pogledala. Nije skretala pogled sa tog vidika... Izlazak sunca. Uvijek je voljela to. Voljela je cekati zalazak i izlazak sunca.

"Uđi." nije me gledala.
Prisla sam joj i vidjela suzu kako se spustila niz njeno lice.

"Htjela sam razgovarati s tobom." obrisala je suzu i klimnula glavom. Nije prestala da gleda kroz prozor.

"Pitaj. Sve sto te zanima pitaj."

"Sta ti je uradio Igor pa ga toliko mrzis?"

Skrenula je pogled prema meni i pustila suzu. Oci joj se napunise bijesa i pocrvenile su. Imala je taj pogled đavola.

"Prije mnogo godina moj otac me je zelio upoznati sa jednim njegovim prijateljem. To je bio Igorov otac. Danas jako uticajan covjek u mafiji. Poveo je svog sina sa sobom. Htjeli su da se upoznamo."

"I sta se onda desilo..."

Tamara:"Upoznali smo se i bilo je sve okej dok se on nije zaljubio u mene. Postao je psihopata. Bio je bolesno zaljubljen u opsesivan za mnom."

Zastala je i suza je kanula na njenu ruku. A oci... Oci su bile bez duse. Bez trunke srece. Samo ponos i prkos.

" Kasnije nekoliko mjeseci, kindapovao me je. Odveo u šumu. Sve je to vidjela policija ali nisu smjeli da mu priđu samo zato sto su znali o je njegov otac. Zato mrzim muriju." ustala je sa stolice i otisla do stola, i uzela viski i dvije čaše.

"Dalje..."

"U toj sumi... U toj kucici sam pakao prozivljavala... Tukao me je, prijetio... Sjeko vene i pravio rane po tijelu. Umalo me je i silovao ali sam se uspjela spasiti. Covjek me je jedan spasio. Bio je u šumi hodao jer je tu, negdje u blizini, bila njegova kuca. Zastitio me je. Otisla sam u policiju i prijavila.... I onda me je policija opet vratila Igoru.... "

" O Boze... "

" Onda sam se opet izvukla. Vratila sam se tati i on me je stitio. Nasi očevi su se posvađali. Prijetili su jedni drugima.... A ja sam bila jako uplasena. Tad i nikad vise. Tad sam se bojala covjeka i nikad vise.  Eto to je ukratko ta prica. "

"On je ludak."

"Znam. Zato cu ga i natjerati da pati dok ne umre. Pij taj viski vidim dobro ti stoji."

"Ne pijem vise."

"Zasto? Vidjela sam da si popila dosta sinoc. Ko te je dirao...?"

"Tamara..."

"Molim duso, Kazi." rekla mi je to ispijajuci viski.

"Znas li ko je Milos."
Nakon ovog pitanja... Pogledala me je tako bijesno. Ispala joj je čaša i razbila se.

Nisam ovaj bijes vidjela odavno.

"Zasto pitas za njega Marija?"

"Am pa..."

"Marija odgovori mi!!" poderala se.

"Imali smo posao zajedno neki i rekao mi je da te zna."

"Nije to ono sto zelim da cujem." znala me je... Ili je ipak znala njega.

"Nisam nista imala s njim zaista."

"Marija to je jedna od najvećih muskih kurvi u gradu. Imao je svaku i svaku moze imati. Ne, nije htio s tobom posao, zelio je tebi sve da uzme. Svu moju imovinu."

"Nije to sve...."

Ispricala sam joj sve sto se desilo. Ona je bila sokirana i rekla mi je da on nije takav ali... Ali ako je to pokusao onda za sve postoji prvi put, pa cak i zenu da udari. Rekla mi je da se spremimo i da idemo negdje. Nisam nista pitala vec uradila sta je rekla.

Na Tamari sam vidjela opasač i pistolj. Tu je bio i nož. U gepek, od auta, stavljala je dvije automatske puške.

"Marija, jel se trebam plasiti?"

"Ulazi u auto."

Brzo smo išli, jako je brzo vozila. Iz nekih ulica su izlazila auta koja su nas pratila... Da, idemo prema njegovoj kuci.

Velika vrata na ulazu u dvorište kuce, otvorila su se. Tamara je sama usla sa autom i ja za njom. Izgledala je tako borbeno.

Vani, u dvorištu, su nas sacekali Milos  i Nemanja, ocigledno da nas nisu ocekivali.

Pogledao je Tamaru kao da ne vjeruje sta vidi.
Prilazio joj je polako, zastrasen.
Cudno ga je gledati ovako.
Udario je dlan od dlan a oko nas su se stvorili naoružani ljudi.

"Tamara?"

"Zdravo Milose."

"Ti si ziva.....?"

"Ne, ustala sam iz mrtvih da ti vratim za onaj samar koji si umalo dao Mariji." rekla je to prkosno... A meni je suza samo sišla niz obraz. Gledao me je... Iako sam ja gledala u pod mogla sam osjetiti kako me gleda.
Podigla sam glavu a pogledi su nam se sreli... Klimao je glavom u znaku da to nije to, ali muskarcima se ne vjeruje. Nikad.

"Ne bih to Tamara uradio... Tacno je iznervirao sam se ali ne bih to uradio."

"Ti dobro znas sta to znaci."

Milos:"Ne zelis to."

Tamara se samo osmjehnula na to... Na sta je mislila?

"Ona nije civil ne mozes to raditi, a i sama si kao sto vidis."

"Tacno, ona nije civil, ali ja nikad nisam sama. Mogao si bar to nauciti o meni duso."

Milos je samo podigao desnu ruku u vis i naoružani ljudi su podigli puske, Kao da su htjeli pucati.

Tamara se pocela smijati kao luda. Nije mi bas zelja da umrem u njegovom dvorištu.

Ova ludaca je pucketala prstima smijajuci se, nakon cega su njegovi ljudi zapravo njega, Milosa a Boga mi i Nemanju, naciljali.

"Sta radite vi?" pogledao ih je zbunjeno.

"Moji ljudi su svagdje, pa cak i i u tigrovoj kucici. Ti si tigar a ja vucica. Vukovi ne izdaju jedni druge."
Pogledala ga je sa osmejhom nakon cega su i on a i Nemanja podigli ruke i stavili iznad glave. Kleknuli su a ljudi su ih uspavali.