Gorka sudbina 🖤

18. Dio

1 godina kasnije
~Marija~

Proslo je vise od godinu dana kako je nema, te djevojke koja mi je zivot spasila.

Mnogo sam se promjenila od tog događaja.

Mrzila sam kocku, a onda sam radila to sto sam mrzila. Otvorila sam jos mnogo klubova i kockarnica. Ljudi su uporno trosili pare na bankomate, moje bankomate, koji su mi donosili brdo love.

Posao sa narkoticima je rastao.
Najveca krađa prosle godine je uspjela, velike smo kolicine zlata uzeli kao i dragog kamenja.

Niko nista nije shvatio sto je najbitnije. Mnogo je oruzja stiglo do nas tako da smo prosirli svoje ljude.
Kupili smo novu kucu i uselili se. Tamarina kuca je ostala sama. Ona nije tu i ne zelim ni ja da budem.

Veceras imam veceru sa jednim covjekom. Iskreno nije mi drago sto morma da idem na te vecere, ali posao je posao.

Mafijas je kao i mi, jedan od vecih u gradu. Kazu da je ubijao svakog ko mu je zasmetao na putu. Kazu mi cak da ga se trebam plasiti. Hah jadno i nisko. Muskarca se nikad ne bih uplasila niti slusala. Musko ko musko.

Svejedno idem da se spremim i da odradimo taj posao zajedno. Moram da zastitim svoje ljude dok budu radili svoj posao.

Cak mu ni ime ne znam. Iskreno me ni ne zanima sve dok radi svoj posao kako treba.

Nekoliko sati kasnije

Stigla sam u klub u koji me je navodno pozvao.
Na sebi sam imala crvenu kratku provokativnu haljinu.
Imala je otvorena leđa i dekolte.
Pustena kosa davala bi poseban sjaj. Malo sminke je ukrasavalo moje lice, ne volim bas sminku.
Crne stikle ucinile su me visljom.

Dosla sam u skoro prazan klub. Nije bilo mnogo ljudi.
Samo je jedan lik sjedio za stolom. Bio je u crnom a i imao je crnu kosu. Nisam mu mogla vidjeti facu, ali sam zato dobro odmjerila njegova široka leđa.

Zakasljala sam se a on se okrenuo.
Zelene oci odmjerile su me od glave do pete. Crte lica su mu se dobro vidjele. Ustao je i prisao mi. Visok je, jako visok. Imao je to nabildovano tijelo, a tetovaze su ga lijepo krasile.

"Dobro vecer, ja sam Milos, a vi?"

Milos? Au bas me hoce ove muske kurve. Ali tako je zgodan.

"Ja... Ovaj, Marija, drago mi je." pocela sam da mucam. Ne mogu da vjerujem.

"Izvolite, sjednite." izvukao mi je stolicu i pokazao rukom da sjednem.

"Mislim da je persiranje nepotrebno." nasmijala sam se sarkasticno

"Naravno" nasmijao se

"Dakle da nastavim. Ako budemo sarađivali mocicemo lakse da prenosimo robu. Naravno imam nekoliko ideja."

"Kako si cuo za mene?"

"Mnogo ljudi prica o tebi. Kazu da si prava vjestica povodom svega." nasmijala sam se na ovo.

"Ja vjestica, a zbog cega?" upitala sam ga sa osmijehom naslonivsi se na sto. Ruke ispod brade i gledajuci ga pravo u oci.
On je napravio istu poziciju sa tijelom

"Pa kazu madam da ste ih mnoge sopstvenim rukama udavili..."

"Istina, dalje?"

"Kazu da si mnoge polila benzinom i zapalila." nasmijala sam se jer mi je stvarno bilo smjesno a i istinito. Pretvorila sam se u cudoviste.

"Istina." pocela sam da se smijem slatko.

"Kazu da si i izgubila nekog zbog kog si postala takva."

~Milos~

Kada sam rekao tu recenicu osmijeh sa njenog bijelog lica je nestao. Sjaj se izgubio iz njenih plavih ociju.

"Ne zelim o tome." spustila je glavu samo i gledala u sto.

"Bila je dobar covjek u dusi i pored svog tog zla koje je hranila u sebi."

Pogledala me je u oci i pustila suzu.... Koja je ubrzo bila obrisana njenom rukom.

"Kako je znas?"

"Ona je Princeza Mafije vec godinama. Svi je znaju. Bila mi je konkurencija dugo vremena. Poslije sam joj se suprostavio pa sam ostao bez dva kluba, oba je digla u vazduh." prevrtao sam ocima a ona se slatko pocela smijati.
"Onda smo se dogovorili da radimo godinu dana zajedno i ona je prihvatila, kasnije je nestala, Kazu da je prestala sa tim poslom. Jos uvijek znam zasto."

"Zbog mene.... Zbog mene je prestala sa svim tim. Htjela sam malo normalniji zivot i svoj je unistila. Ja sam kriva za sve i za njenu smrt... Da je tad nisam naljutila i da tad nije onako jureci otisla motorom.... Mozda, mozda bi jos uvijek bila ziva." opet je pustila suzu....

~Marija ~

Pustila sam suzu... A moju ruku je dotakla njegova. Stavio je svoju preko moje i pogledao me ravno u oci. Obrisao mi je suze svojom drugom rukom.

" Nisi ti kriva mala, tako je moralo. Sudbina sto bi ona rekla." nasmijala sam se jer je to istina, sudbina. Uvijek je govorila da je sve sudbina.

"Cesto bi rekla nismo vise u stanju da biramo put, sad je sve do sudbine. Bila bi upravu. Tom recenicom se i vodim u zivotu. Sve sto je suđeno desice se i necu da polijecem ni za cim."

"Nego jel te Tamara ucila da budes takva vjestica?"
Nasmijala sam se na to, jer ocigledno zna ko je bila tamara.

"Ne, nije." nasmijala sam se.

"Znaci sama si se trenirala." poceli smo se oboje smijati.

Kasnije smo nastavili veceru uz razgovor oko posla. Zavrsili smo a on me je gospodski otpratio do kuce. Imamo novog igraca u nasoj igri.