Gorka sudbina 🖤

10. Dio

Paris, Francuska

~Aleksa~

"Ne mogu vjerovati da si prebio glavnog covjeka skote."

"Dobio je sta je trazio." samo je odmahnuo glavom debil.

"Jesi ti svjestan prijatelju da si prebio naseg najboljeg covjeka? Jesi li?"

"Nije trebao da pusti Tamaru da ode. Glup je. Sam je sebi kriv."

"Cekaj cekaj Ajde jos jednom da mi objasnis sve ispocetka."

" Joojj kad tako ne shvatas. Ovako dakle ja sam ga fino poslao da nađe Tamaru, da joj kaze da gdje god da ode nacicu je. Uradio je to.
ALI MU NISAM REKAO DA JE PUSTI NEGO MUCI."

Proderao se i lupnuo rukom od sto.

" Smiri dozivljaje. Nemas pravo da se deres dok stojim ispred tebe. Znas? "

" Ili sta? Sta ces uraditi? "

Rekao je to stojeci iznad moje glave. Ustao sam, polako, zastrasujuci.
Uplasio se i sjeo na stolicu, približio sam mu se tako da me bolje pogleda u oci.

Kao mali kad god bi napravio problem istukao bih ga. Bio sam uvijek jaci, mada mi i nije trebala ta snaga imao sam pamet i nisam se ni trudio.

Znam da me se jos plasi. Jos ima taj strah u ocima. I bolje mu je da me se plasi, dobro zna ko sam kad poludim.

Aleksa:"Stvarno zelis da saznas?" nasmijao sam mu se u facu. Da, volim taj njegov izraz lica kad ne zna ni gdje se nalazi, a kamoli da bude u snazi da mi odgovori.

"Ne..." rekao je tiho... Ponekad se cudim kako me se toliki covjek moze plasiti... Ali svi me se plaše.

Nemam granica kad se svetim. To je tacno. U stanju sam da ti spalim sve i da gledas i patis. Ponekad uzivam u tome. Izvadicu ti sve organe na zivo, slusacu kako vristis u boli i smijacu se.

Zasto? Psihopata sam. Nisam ja kriv sto su mi roditelji bili kreteni i nisu mogli odgojiti sina kako treba. Sestru sam davno izgubio.... Roditelji su je ubili, bacili u rijeku...

Taj njen plac jos ne mogu izbiti iz glave. Zvuk rijeke kako nosi sve pred sobom... Nosi moju sestru. Mrzim ih.

Proslo je mnogo godina od tad, sad sam se pretvorio u cudoviste, ali imam i ja granice. Imam strpljenje i zivce. Trpim.

" Slusaj me sad dobro. Imas do sutra da sredis posao do kraja. Budes li imao problema, ja cu ti biti jos jedan na listi."

"Ne brini se, sredicu sve a i Sanja dolazi sutra ili veceras."

"Uredu."

"Imam cak iznenađenje za tebe."

"Kakvo iznenađenje??" ne sviđa mi se vec.

"Budi opusten i vidjeces sve. Treba samo malo strpljenja a ti si to oduvijek imao." nasmijao se kreten.

Mozda me iznervira do bola Al idalje je moj brat. Idalje smo u ovom poslu.

Spanija

~Tamara ~

" I tako me prebio i dosao sam ovdje...."

" Mislio si da ovdje mozes naci utociste? "

" Pa, da... "

" Kako si me pronašao?"

"Imam tvoj broj telefona..."

" Ne sjecam se da sam ti dala?"

" Sta si mi dala mala?"

" Broj telefona Marko, broj telefona." naravno tu je Marija da se opali smijati.

" Pa i nisi mi dala ja uzeo sam. Nazvao sam, sam sebe i imam tvoj broj.

"Auh..."

" Smiri se, ostalo je jos ovo malo da očistim i to je to. Lećićes i odmoriti se."

Ocistila sam mu rane i otisao je da spava. Marija je vidjela kako ga gledam... Ufff znam sta ce biti sad...

" Pahh mala..." auh taj pogled... Pogled đavola.

" Kazi Marija sta e? " bila sam smorena i nekako ljuta. Cudno zvucim kad o ovome lazem....

"Pa vidim ja mala da si ti njemu dala." nasmijala se, seljak.

"Broj telefona, mu nisam dala." posebno sam naglasila do poslednje.
"sam je uzeo. I mars." pocela je da se smije ko luda.

"Pa fin je. Sto sta mu fali, sem koje kopce na glavi od rana." opet se pocela smijati ko luda a i ja za njom

" fali njemu mnogo toga."

"Pa dobro sad za te nedostatke ja nisam upoznata ali ti ces se upoznati..." Pogledala me onako preko ramena i namignula izlazeci iz kuhinje.

"Mars. Djubre jedno perverzno." odmahivala sam glavom.
"E pa da znas da cu provjeriti." poderala sam se.

Iza mene je stajao neko... Osjecala sam to... Uh dal nije Marko.

" Sta ces provjeriti kćeri?" to je bila teta Jelena

Kad sam cula njen glas, pao mi je kamen sa srca. Dobro je da je ona.

" ma nista teta Jelena ja nesto sa Marijom. Trebamo nesto provjeriti u..."

" U sta?"

U trenutno se niceg nisam mogla sjetiti ali naravno tu je Marija, vjestica.

"Nesto u vezi Marka." namignula je, uhh.

" sta?"

Taman sto je dama, Marija, htjela da kaze ja sam je preduhitrila

"da vidimo ima li jos negdje rana po tijelu." nasmijala sam se onako providno... Izgledam ko budala.

Taman je teta Jelena izasla a ovaj seljak progovori

" Da, da... Na posebnim dijelovima tijela..." smije se stoka.
Ali morala sam i ja. Gađala sam je jajima, pravim," živim " jajima.

Rekla sam joj da cu napraviti palacinke na njenoj glavi. Pocela sam tucati jaja i prosipati brasno po njoj. Svu smo kuhinju razvalili. Smijali smo se a onda cistili. Imamo mnogo posla.