Gorka sudbina 🖤

13. Dio

Paris, Francuska

~Sanja~

Sjedim ovdje s ovim kretenima i slusam price o poslu.
Jos uvijek nema Lee.

"Ne mogu vjerovati da je digla moje ljude u vazduh. Kakav je ona psihopata." moj brat se ponaša kao da je ne zna

"Vidi ko joj se javlja. Uostalom sta si ocekivao prijatelju? Rekao si da igra pocinje." govorio je Aleksa pijući hladan viski

"Imate li vi jos neku temu sem te? Ćale trazi da se do sutra dostavi 270kg kokaina. Bolje vam je da to rijesite." bila sam ozbiljna, tata je stvarno ljut

"A ti? Sta ti radis?" upitao je gospodin Aleksa

"Ja sam otisla do njega i razgovarala."

"Trebala bi i ti poceti raditi znas?" hah pa naravno da se moj brat udruzuje protiv mene

"Slazem se, ovaj tvoj zivot je beskoristan."

"Ona je citava beskorisna."

"MA dajte molim vas, kad bih pocela raditi, za 2 dana bih vise zaradila nego vi za 2 godine. Ne seri te."

"O da da kako da ne." nasmijao se sarkastično.

"Sjecate se transporta? Da nije bilo mene sve bi propalo."

Samo su prevrnuli ocima, jer su znali da sam upravu.

Nakon nekoliko trenutaka dosla je i Lea. Naduvana je, mada u posljednje vrijeme me to toliko i ne cudi.

"Pa cao ljudi." upala je samo i pozdravila nas svojim osmijehom

"Zar si morala pusiti i prije nego sto si dosla do nas?" upitao je Aleksa nadrkano

"A sta je pusila Aleksa?" nasmijao se majmun. Perverznjak obicni.

"Pusila sam sve. Al prije nekom drugom nego tebi, jer mama mi rekla da male stvari ne stavljam u usta." nasmijala se i isplazila jezik na sta je Igor samo prevrnuo ocima.

"Znate li ko je ona Marija?"

"Sto se druzi sa Tamarom?"

"Da, ta."

"pa ne znamo bas puno o njoj. Sto?"

"Ta mala ima svoju firmu. Ima svoju fabriku gdje navodno legalno prerađuje marihuanu u dobrotvorne svrhe. Provjerila sam i naravno da je laz, ali ima papire."

"Znaci oni nam kvare posao vec mjesecima sa marihuanom??"

"Ou da. Vidite da vam i naduvana dobro sluzim." nasmijala se.

"I sta cemo sad?"

"Moramo dignuti fabriku u vazduh."

"Slazem se. Inace, i ne proizvodi se tu samo marihuana, mislim prerađuje, nego i pravi se najfiniji kokain."

Jel to ona fabrika na sjeveru Portugala?"

"Ou jes. Upravo tako."

Lea je mala kuckica koja vrijedi mnogo. Dobra je riba, zavidi joj na izgledu citav grad. Moze da ima koga hoce. Majka joj je bila prostituka, pa i nije imala najljepse djetinjstvo... Poslije je presla u taj posao.... Ubili su joj majku ali po njenoj prici vidi se da ju toliko ne dotice. Sad preko prostitucije valjamo narkotike. Biznis je biznis.

Svaka Riba koja joj je pokusala nauditi iz ljubomore ili nesto slicno tome zavrsilo je u njenom klubu najjeftinijih fuksi. Niko se jos odatle nije ziv vratio. Tretira ih kao stoku, dok ih drugi jebu za sitne pare koje Lea uzima.

Nije ona tako losa kao u ovoj predstavljenoj prici. Dobra je i voli djecu i rekla je da bi najvise voljela da se jednog dana rijesi ovog posla i zaboravi proslost, ali ne moze. Ne zeli da joj dijete ikad zna sta je bila. Ne zeli da bilo kome bude uzor, njena proslost. Ponekad mi je bude zao, ali s druge strane ona je i vjestica bez duse. Ne mozes s njom kako hoces.

10 dana kasnije

"I to je rjeseno. Digli smo u vazduh." naravno Igor uvijek siguran u sebe

Aleksa se smijao i sipao viski u case.

"Mislim da bi trebali nazdraviti jer ipak necemo vise imati smetnje u poslu."

"Zar ne trebamo ocekivati osvrtu?"

"Necemo. Otkud oni znaju ko je to uradio."

Spanija

~ Tamara ~

Tv:"danas se desila velika tragedija na sjeveru Španije. Zapalila se fabrika legalne proizvodnje marihuane. Poginulo je vise od 50 ljudi. Zelimo saucesce svim porodicama."

"Zasto gledas u taj tv Marija? Ne brini se daleko je to od nas."

"To je moja fabrika."

"ha?"

"Digli su moju fabriku u vazduh.... Ja sam proizvodila marihuanu tu i kokain. Niko to nije znao, msm za ovaj ilegalni dio. Legalno sam imala papire da prerađujem marihuanu za dobrotvorne svrhe."

"Zasto ja ne znam za to?"

"Pa nisi pitala."

"Zar moram pitati?" hodala sam iza nje i ispitivala je

"Pa da. Moras."

"Sumljas ko moze to biti?"

"Da sumljam."

"Ko?"

"Lea."

"Ko je Lea?"

"Moj stari dobri prijatelj. Moramo udariti istom mjerom."

"Ne razumijem, kako?"

"Dignucu joj klub u vazduh. Njen omiljeni klub pun drolja." nasmijala se tako zlobno.

Izgleda da njih dvije nemaju dovrsene poslove.

Nekoliko sati kasnije

Krenula sam po Mariju, da idemo da veceramo. Opet nisam kucala vec polako usla, i stvarno ne znam sta mi je, pa da mi ovo postane navika.

Drzala je nesto u rukama. Kada sam se oglasila sakrila je u kofer ispred nje.

"Hej Tamara."

"Hej Maki. Htjela sam te pozvati, gotova je vecera..."

"Am, okej dolazim." osmjehnula se lazno. Cudna je.

"Sta krijes tu?"

"Nista, sta cu kriti."

"Sta skrivas u koferu?" naglo ga je zatvorila.

"Nista, samo proslost."

"Mogu vidjet?"

"Zasto?"

"Zanima me."

"Mozda neki drugi put."

"Zasto?"

"Sad moramo na veceru, da ne zakasnimo mnogo."

"Ne brini se, necemo."

Uzela sam kofer a ona ga je povukao sebi, bio je otvoren pa su stvari ispale.

Bile su tu stvari za mucenje, nozevi, pistolji... I jedna slika.

"Ko je ovo Marija?"

"Lea."