Gorka sudbina 🖤

Finale-Kraj

~Tamara~
Lukas je unistio sef, a sad svi idemo na stari aerodrom. Tamo ce dovesti sve ljude iz Irana. Marija i ja zeljno cekamo da vidimo da li su nasi roditelji zivi.... Da li ce izaci iz svih tih silnih buseva.
Svi su izasli ali samo njih nije bilo. Otisli smo do tamo i ispitivali gdje su ostali, da li ima jos... Ali oni su samo klimali glavom u znaku da ni sami ne znaju. A onda zacule smo
"Marija!"
"Tamara...!"
I vidjeli smo njih.... Nase roditelje... Vidjela sam svog oca. Zagrlila sam ih sve jako i suze su opet preovladale. Vidjela sam taj sjaj u Marijinim očima i srecu. Dosla je i teta Jelena zajedno sa čikom Zokom. Tata se jako iznenadio kada ih je vidio. Vidjela sam i tatu i brata ali majke nije bilo.
"Tata, gdje je mama?"
"Majka ti se prodala za sitne pare sine..." rekao je nekako tuzno i hladno
"Ne razumijem."
"Udala se za Kristijana samo da bi spasila svoju guzicu. Rekla je da ce se vratiti po nas ali nije."
"Salis se zar ne?"
"Ne salim se."
"Jeste dobro vas dvoje?"
"Dobro smo sine ne brini se. Mnogo sam se uplasio sta ce ti uraditi onaj psihopata."
"Nije mogao nista. Ne brini se."

~Marija~
Napokon su tu moji roditelji, mozda nisu pravi, ali su me uzdrzavali sve ove godine. Tu je i Aleksa, bice dio ove porodice. Svi smo napokon srecni, ali posao jos nije gotov.

"Hej Lukase..."
"Hej zvijezdo..."
"Slatko je kad me tako zoves."
"Stvarno?"
"Mhmmm..."
"Dakle golubčići izvinite sto smetam al igra jos nije gotova." uvijek ona mora....
"Znam Tamara znam." on se samo smijao i gledao me.
"Imas lijepu drugaricu Tamara."
"Zar ne Lukase? Sija kao zvijezda." i naravno evo tog osjecaja srama. Opet gorim i opet mi se obrazi crvene. Osjecam to.
"Dakle, Lukase moram ti nesto reci sto vjerovatno nisi znao. Lea!! Dođi, moram te upoznati s nekim."
"Sta se Lea ima upoznavati s njim?"
"Tamara, dopusti. Dakle, Lea ovo je tvoj brat. Znam da glupo zvuci ali tako je. Kristijan mi je jos onda, kad je zapalio onu halu to priznao."
"Molim?" rekli su oboje u isto vrijeme
"Znam trebace vam vremena da sve to shvatite, ali sad moramo njega da unistimo do kraja."

~Tamara~
"Hej..." oglasio se glas koji me je uzdigao do neba i tako jako bacio na pod.... Unio u stvarnost.
"Molim Marko." odgovorila sam nezainteresirano.
"Odgovaras nezainteresirano, a goris u sebi."
"Ko to kaze?" rekla sam ljutito.
"Ako je tako, sigurno ti ne bi smetalo da ti priđem."
"Ne!" odbrusila sam ponosno, a ispod mene koza gori, kljuca krv u venama a srce lupa sto na sat.
"Stvarno ti nista ne znacim?"
"Marko skloni se." tijelo mi gori, a mozak i srce govore da ga zele ali moj ponos je idalje nesto jace.
Njegovo tijelo je polako moje pribijalo uz jedan od autobusa. Osjetila sam njegov dah na svom vratu koji je klizao do mojih usana. Gladno smo gledali jedno drugu a onda sam se prepustila gorkoj sudbini. Ako mi je suđeno da opet dozivim tu bol, nek umrem, ali za sad cu da uzivam. Ljubio me je tako njezno ali ipak tako zanosno i grubo. Klizuci mu ruke od mojih kukova sve do uskog struka. Moj vrat upijao je njegove poljupce, a srce je jako lupalo.
"Znaci oprastas mi?" upitao je tiho
"Nikad. Samo ti dajem drugu sansu." nasmijala sam se.

Sat vremena kasnije

Idemo ravno prema Kristijanovoj kancelariji za sastanke. Upadamo kao kriminalci s ponosom. Iza mene i Marije su nasi roditelji. Kristijan nije bio tu. Poslali smo sekretaricu da ga pozove i zaculi smo korake, a onda i čašu koja je lupnula od pod. Pa naravno od prepasti vidjevši nas sve na okupu, nije mu lako.

"Vi.... Otkud vi svi ovdje." upitao je
"Ja sam ih pronašao i doveo." Lukas je rekao ponosno.
"Unistio si sebi zivot, jesi svjestan toga?"
"Mislis?" upitala sam dok sam mu preko laptopa prikazivala sve videe o krivičnim djelima.
"Ne brini se, tvoj sin nece u zatvor, obrisali smo sve dokaze o njegovim krivicnim djelima." sarkastično je rekla Marija
"A sad cu zajedno sa ovom djecom da gledam kako te policija vodi u zatvor." rekao je moj tata. Nakon manje od 15 sekundi naisli su specijalci. Stavili su mu lisice i posljednje sto sam mu imala reci
Bilo je
"Ne igraj se s gorkom sudbinom, ona nikad ne gubi." specijalci su ga pokupili i odveli.

Nekoliko dana kasnije teta Jelena se potrudila da mu zivot zagorca pa je, kao advokatica trazila dozivotnu kaznu za njega, sto je i dobio na kraju. A mi? Sta je s nama? Sigurno ste se upitali. Ne znam, jos uvijek ne znam.
Da li je zivot vracen u staro?
Pa i ne bas, Marija i ja idalje vladamo kriminalom svjesne posljedica. Milosa muce vec nekoliko dana, znam da je Marija rekla da to ne radimo... Ali ipak je moj stil taj da ga ipak mucimo. Zasluzio je.
Marija i Lukas se mnogo muvaju, a Marko i ja se trudimo da popravimo sve. Lea se jos uvijek upoznaje s Lukasom, kao i Marija s Aleksom. Lea i Igor po starom, tatina bahata princeza i tatin sin milioner. Radimo zajedno, to je tacno. Ali da li je ovo stvarno kraj? Hocemo li ovdje stati? Jos mnogo njih se krije iza ugla i ceka da nas spali. Da li ce nastavaka biti? Vidjecemo, ali prvo da se svi malo skrasimo. Zasluzili smo.
A sto se tice Kristijana, pokusao je dva put pobjeci za manje od 5 dana ali svaki put smo se pobrinuli da ga sigurno smjeste u celiju.
I da vam kazem nesto u tajnosti, ovo jos nije kraj. Mnogo tajni krije sudbina. Mozda jednog dana opet pocnemo otkrivati po nesto. U jednu stvar sam sigurna, ovu ekipu nece moci slomiti.

Hvala vam svima na citanju. Hvala svim onima koji su pratili od pocetka. Mozda prica nije savršena, ali sam vam ispricala sve ono sto sam ja sanjala. Moja masta je vrlo sirokovidna.
Mozda dođe i sledeca prica s jos akcije vise drame i romanse.
Za sada je to to, mozda je sve ovo i prebrzo zavrsilo, ali nisam vise htjela da pisem. Jos jednom vam hvala na svemu meni je bilo zadovoljstvo prvi put biti pisac u zivotu. Nadam se da vam se svidjelo, i ako vidite greske neke ne zamjerite pisala sam kasno. ❤️
Voli vas anonimna ❤️